'Nosio sam Ivi ćevape u Mahalu ako do Orašja nije mogao doći'

Da nisam postao glumac bio bih ćevabdžija, znao bi reći Ivo Gregurević, koji je neizmjerno volio ćevape, ali one koji se pripremaju u Ćevebdžinici Baća u Orašju. Baći bi odlazio još kao dječak koji je s prijateljem imao tek toliko novaca za dvije male porcije čevapa i jednu kartu za kino na koju su se "švercali" obojica.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:58

- Bila su takva vremena, nije se imalo, nekako bi skupili novac za kino, jer došao je novi kaubojac, a pojeli bi i ćevape. Vijećali bi kako da si ispunio obje želje. Kompromis bi bio da za jednu kartu kupimo po pola porcije ćevapa, a za ostatak novaca jednu kartu. Na ulazu je bila jedna starija žena koja je kidala karte, onda bi se prijatelj i ja nekako snalazili da je nekako nadmudrimo da s jednom kartom uđemo u kino obojica. Nekada nam to nije uspjelo, ali većinom jeste - ispričao je jednom tu svoju crticu iz života Ivo Gregurević.

- Bio sam dječak kada je Ivo dolazio u ćevabdžinicu, tada već školovani glumac i slušao bi priče iz tih dječakih dana, tim uspomenama smijali su se Ivo i moj stric koji je tada bio glavni u ćevbdžinici. I kasnije kada sam ja stasao i preuzeo ovaj posao, jer ova ćevabdžinica postoji 60-tak godina, jedna je od najstarijih u Orašju, Ivo je nastavio dolaziti. Ako baš i nije imao vremena, navratio bi na vrata otvorio ih pozdravio i pitao kako smo. Ponekad bi tražio da mu se donesu ćevapi u Mahalu, jer iz nekog razloga nije mogao doći u Orašje, obično bi ta dužnost pripala meni, no, zanimljivo je da nikada nije naručio samo za sebe, već bi obavezno naručio lepinju s kajmakom za svoga psa Sokola - rekao je Mustafa Beširevuić, vlasnik Ćevabdžinice Bača u Orašju, čovjek kojeg kao i sve u tom malom Posavskom gradiću šokirala vijest o iznenadnoj smrti Gregurevića.  

- Nema više našeg Ive, i njemu u spomen pripremili smo malu porciju ćevapa koju ćemo u njegovo ime darovati nekome, i naravno poslati ćemo i Sokolu lepinju u kajmaku - rekao je Mustafa.