Potočnjak je željan adrenalina: Skok iz aviona mu je najdraži

Jedna od rijetkih avantura u kojoj se zagrebački glumac Žarko Potočnjak (68) nije okušao jest istraživačka ekspedicija. Pokojni Željko Malnar, prisjeća se danas, zvao ga je na svoje prvo putovanje, na koje je krenuo s Bornom Bebekom. Žarko je tada bio još student i zbog predavanja nije mogao s njima, ali kako su bili bliski prijatelj, nakon povratka su mu ispričali svaki detalj putovanja.

- O tome su napisali i knjigu. Pročitao sam je s velikim zanimanjem, uživio se i kroz njihove riječi upoznao svako mjestašce koje su obišli. I poslije sam im se htio pridružiti, ali zaredale su glumačke obveze i tek onda nije bilo vremena - govori Žarko.

I danas se, kaže, želi okušati i poći na neko istraživanje, sviđa mu se ideja da bude naš Indiana Jones. Još kao klinac Žarko je bio avanturističkog duha. U osnovnoj školi za džeparac je zarađivao ljetnim poslovima u brodogradilištu. Učenje zanata bilo mu je draže od kupanja i sunčanja, a poznavanje mehanike i konstrukcije brodova, govori, nije zlorabio da bi susjedima ukrao barku i provozao se.

Pokojni Budiščak i ja bili smo članovi zagrebačke bande

- Moje manguparije dobile su puni smisao tek u gimnaziji. Tada je moj avanturistički duh došao do izražaja. Bili smo izvanredan razred u kojemu smo pokojni kolega Mladen Budiščak i ja imali skečeve. Kad ne bi bilo profesora, Mladen bi sjeo za katedru i glumio ga, a ja sam iz prvih klupa imitirao neke učenike. Došlo je to i do profesora pa su nas zvali u zbornicu da i pred njima izvedemo naše igrokaze pa su se valjali od smijeha - prisjeća se Potočnjak. Budiščakov otac imao je radionicu, jedino što im je od svih tvornica prije Drugog svjetskog rata ostalo. U petak bi momci tamo radili, zaradili dnevnicu, a u subotu s time u Glazbenjak na čagu. Tek ondje je potvrdio titulu mangupa koja ga je pratila cijelu srednju školu.

- U Glazbenjaku je bila lokalna banda, momci su se rado potukli. Mladen i ja sprijateljili smo se sa šefom bande, ali u tuče se nismo petljali. Dvije godine bili smo članovi te bande, ti opasni momci u nama su gledali intelektualce. Pitali su nas za savjet, mišljenje, planove, a od tučnjava su nas sklanjali. Kad bismo se radi djevojaka ozbiljno zamjerili nekome dečku, štitili su nas, tukli se umjesto Mladena i mene - govori Žarko.

Djevojke su se trudile biti u njihovoj blizini, a obojica su, smije se danas Potočnjak, bili jako popustljivi. Kad bi vidjeli da se nekoj djevojci sviđaju, posebice joj Žarko nije mogao reći ne.

Na prvoj ljetnoj turneji s Histrionom umalo su poginuli

- Ako joj je baš bilo toliko stalo do mene, otrpio sam i ostao živ. Ništa mi se strašno nije dogodilo - šali se. Svojom velikom životnom avanturom smatra ulazak u glumačke vode jer je, igrajući različite ljude, i na taj način ulazio u tuđe živote, iskušao gotovo sve. Spuštanje podmornicom na dno mora, helikopter koji ga je nadlijetao i umalo ugušio... Sve je to kaže preživio na snimanjima. Pamti i prvu ljetnu turneju brodom s Histrionom, glumačkom družinom koja se tada zvala Rinocerus. Plovili su, sjeća se Žarko, 14 metara dugom jedrilicom.

- Imali smo mornara koji je prvi put radio na brodu i kapetana koji bi već u 10 ujutro bio pijan. Jedini koji je nešto o brodu znao bio je Ivan Supek i ja nešto malo. Mornarov posao bio je vezati brod, a nikad ga nije pošteno privezao. Jednom je ostavio konop u moru koji se, kako je brod zaplovio, zapleo za propeler, a motor se pokvario. Bila je oluja, valovi do dva i pol metra bacali su nas na Silbu. Bacili smo sidro, ali ono se vuklo po pijesku. Nije se imalo za što zakačiti. Onda je Supek, najveći avanturist među nama, uzeo kuhinjski nož i skočio u more.