Stvorio je Beach Boyse i uništio se LSD-om: Doktor iz pakla ga je držao pod strogim nadzorom

U 82. godini života, utihnuo je um koji je pop glazbu pretvorio u poetičnu, modernističku umjetničku formu. Preminuo je Brian Wilson, glazbeni vizionar i suosnivač legendarnih The Beach Boysa. Njegova obitelj potvrdila je tužnu vijest, ostavivši svijet glazbe u tuzi za čovjekom koji je definirao zvuk jedne ere. Wilsonov život bio je pun ekstrema: od stvaranja idiličnog kalifornijskog sna ispunjenog suncem i surfanjem do doživotne borbe s teškom mentalnom bolešću, zlostavljanjem i skandalima. 

Brian Douglas Wilson rođen je 20. lipnja 1942. u Inglewoodu u Kaliforniji. Iako je odrastao u naizgled normalnom predgrađu, njegov dom bio je daleko od idile. Otac Murry, neuspješni glazbenik, bio je tiranin koji je Briana i njegovu mlađu braću, Dennisa i Carla, redovito fizički i psihički zlostavljao.

- Moj otac je bio nasilan. Bio je okrutan - napisao je Wilson u svojim memoarima, opisujući stravične epizode, uključujući i trenutke kada bi otac izvadio svoje stakleno oko i tjerao sinove da gledaju u praznu duplju kako bi ih prestrašio.

Foto: The Legacy Collection

The Beach Boys, slijeva na desno: Carl Wilson, Dennis Wilson, Mike Love, Al Jardine, Brian Wilson

Unatoč traumi, ili možda upravo zbog nje, glazba je postala Brianov bijeg i opsesija. S urođenim savršenim sluhom, sam je naučio svirati klavir. Početkom 1961. godine, s braćom, bratićem Mikeom Loveom i školskim prijateljem Alom Jardineom, osniva bend The Pendletones. Na prijedlog diskografske kuće, mijenjaju ime u The Beach Boys. Njihov prvi hit "Surfin'" lansirao ih je na nacionalnu scenu, a Wilson se brzo nametnuo kao kreativna sila bez presedana. Postao je prvi pop glazbenik koji je istovremeno pisao, aranžirao, producirao i izvodio vlastiti materijal. Pod njegovim vodstvom, Beach Boys su za Capitol Records nizali hitove koji su definirali "kalifornijski zvuk": "Surfin' U.S.A.", "I Get Around", "Fun, Fun, Fun" i "California Girls".

Njegov pristup bio je revolucionaran, ali pritisak slave i rivalstvo s Beatlesima, koji su sredinom 60-ih pokorili Ameriku, gurnuli su Wilsona preko ruba. Tijekom leta za Houston u prosincu 1964., doživio je teški živčani slom, nakon čega se povukao s turneja kako bi se u potpunosti posvetio studijskom radu. To je razdoblje iznjedrilo njegova najveća remek-djela.

Inspiriran albumom 'Rubber Soul' Beatlesa, Wilson je odlučio stvoriti album na kojem će 'svaka pjesma biti važna'. Rezultat je bio 'Pet Sounds' iz 1966. godine. S pjesmama poput "Wouldn't It Be Nice", "God Only Knows" i "Caroline, No", Wilson je stvorio, prema mišljenjima stručnjaka, jedan od najboljih albuma svih vremena. Paul McCartney nazvao je "God Only Knows" jednom od najljepših pjesama ikad napisanih.

Nakon 'Pet Soundsa', stvorio je singl "Good Vibrations", monumentalnu "džepnu simfoniju". Sljedeći projekt, ambiciozni album 'Smile' trebao je biti kruna njegovog stvaralaštva. Međutim, projekt je propao. Wilsonovo mentalno zdravlje, narušeno teškom zlouporabom droga (posebno LSD-a) i sve jačim halucinacijama, rapidno se pogoršavalo. Glasovi koje je čuo u glavi postali su nepodnošljivi, a on se počeo povlačiti u sebe.

 Izolacija, skandali i kontroverzni spasitelj

Sedamdesete su bile Wilsonovo najmračnije razdoblje. Postao je jedan od najpoznatijih pustinjaka rock glazbe, rijetko napuštajući svoju spavaću sobu, često se pojavljujući tek u kućnom ogrtaču. Prekomjerno se hranio, udebljavši se na preko 150 kilograma, i tonuo sve dublje u ovisnost. Njegovo ponašanje postalo je bizarno; prekidao bi tuđe koncerte, a jednom se prilikom pojavio na sastanku diskografske kuće sa zelenom bojom na licu. U očaju, njegova obitelj je sredinom 70-ih angažirala kontroverznog psihoterapeuta dr. Eugenea Landyja. Landy je uveo radikalnu 24-satnu terapiju i isprva je uspio stabilizirati Wilsona. No, njegova uloga ubrzo je postala zlokobna.

U drugom navratu, tijekom 80-ih, Landy je preuzeo potpunu kontrolu nad Wilsonovim životom, izoliravši ga od obitelji i prijatelja. Postao je njegov menadžer, poslovni partner, pa čak i koautor pjesama na Wilsonovom prvom solo albumu, naplaćujući za svoje usluge astronomske iznose, koji su dosezali i preko 30.000 € mjesečno.

Foto: KGC-213/mpiRAP

- Osjećao sam se kao da me muče - priznao je Wilson kasnije. Landy ga je kljukao teškim psihofarmacima i manipulirao njime do te mjere da ga je Wilson  upisao kao glavnog nasljednika u oporuci. Tek 1991. godine, nakon sudske tužbe koju je pokrenula Wilsonova obitelj, Landyju je izrečena zabrana prilaska i oduzeta mu je licenca za rad.

Spas je došao u liku Melinde Ledbetter, prodavačice automobila koju je upoznao krajem 80-ih. Nakon prekida s Landyjem, ponovno su se povezali i vjenčali 1995. godine. Melinda je postala njegova menadžerica i, kako je sam rekao, njegova spasiteljica. Uz njezinu podršku, Wilson je doživio renesansu karijere.

Krenuo je na solo turneje, izvodeći 'Pet Sounds' u cijelosti s orkestrom, a 2004. godine konačno je dovršio i objavio 'Smile' na oduševljenje kritike i publike. Dobio je dva Grammyja i brojna druga priznanja. Nakratko se ponovno okupio s The Beach Boysima za 50. obljetnicu i album 'That's Why God Made the Radio' (2012).

Ipak, godine borbe ostavile su traga.  Nakon Melindine smrti u siječnju 2024., objavljeno je da Wilson boluje od demencije. Nije bio sposoban brinuti se o sebi i imao je skrbnike. Iako su ga demoni pratili do samog kraja, ostaje zapamćen kao arhitekt kalifornijskog sna, čija je glazba postala vječni soundtrack ljeta.

Foto: ROBERT GALBRAITH/REUTERS