'U svađi sa suprugom ja sam taj koji će uvijek prvi popustiti'

Massimo Savić (56), već 40 godina osvaja glazbenu scenu, a ove godine njegov trud nagrađen je sa šest nominacija za Porin. Priznanja može osvojiti za pjesmu “Nama se nikud ne žuri” koju pjeva s grupom Vatra. Osim u kategoriji za pjesmu godine, nominiran i za najbolji album pop glazbe, za najbolju vokalnu suradnju s grupom Vatra, a producent Nikša Bratoš nominiran je u kategoriji najbolje produkcije za Massimovu pjesmu ”Lice varalice” te najbolje snimke s Domagojom Perišićem. Album “Sada” također je nominiran u kategoriji najboljeg likovnog oblikovanja, a autori su Walter Sirotić, Dinko Tolić i Massimo. Pjevač, je do sada u karijeri osvojio devet nagrada Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu, a sada se želi odmaknuti i dati prednosti i svojim mlađim kolegama.

Jeste li se nadali tolikom broju nominacija za nagradu Porin? Kako se osjećate zbog toga? 

Nikada se ne nadam nominacijama i drago mi je da struka odlučuje tko će biti nominiran jer svi koji me poznaju znaju da sam u glazbi zbog čiste ljubavi prema toj umjetnosti. Nominacije jasno gode, ali ima par stvari koje mi se i ne sviđaju i  sada treba razmisliti da li na tome inzistirati ili u sebi uključiti mehanizam kompromisa. 

Gdje ćete staviti sve te kipiće ako ih osvojite?

Uvijek se pronađe mjesta za još jedan kipić. 

Gdje ste pospremili kipiće koje ste do sad osvojili u karijeri? Jeste li neki od njih možda poklonili nekoj vama dragoj osobi? 

Porine baš i ne poklanjam i nisu mi predmet za poklanjanje u prigodnim situacijama, poput rođendana ili godišnjica. Na svaki od kipića koji sam dobio sam izuzetno ponosan i ljubomorno ih čuvam. Jedino je nekoliko kipića kod roditelja moje supruge jer su ti ljudi također jako zaslužni za svaki moj uspjeh. Ali naglašavam, tamo su na čuvanju.

Pamtite li neku anegdotu vezanu za prijašnje Porine na kojima ste bili prisutni? 

Bilo je divnih trenutaka, a i nekih malo manje dobrih. Sjećam se kada se Porin održavao u Biogradu bilo nam je jako lijepo podružiti se s domaćim svijetom, no dvorana je u klimatskom smislu bila potpuno neadekvatna, a nema gore stvari od nesnosne vrućine, budeš potpuno mokar, a na televiziji moraš izgledati nekako ispeglano. To je što se tiče negativnih momenata, a pozitivnih je bilo puno. Sjećam se  kada smo se Badrićka i ja ,na jednom Porinu također u Biogradu rasplesali kao klinci I potpuno se prepustili užitku plesa.

Koliko vam je bitno osvajanje nagrada u karijeri? Kako gledate na već osvojene nagrade? 

Glazbu ne radim zbog nagrada, ali kada one dođu, osobito nagrade publike ili nagrade struke, uvijek su razlog za veselje.

Smatrate li da u Hrvatskoj postoji dovoljan broj dodjela glazbenih nagrada? 

U Hrvatskoj ima previše glazbenih nagrada. Smatram da smo premala zemlja da bi imali čas jednu medijsku nagradu, čas drugu, pa onda i Porin. Rijetko se dogodi konsenzus između svih nagrada, pa se narod zbunjuje. A ono što je najvažnije u našem poslu je tvoja mogućnost održavanja koncerata uživo i mogućnost održavanja jednog tima ljudi koji uspješno radi godinama. Dakle, izvoli staviti svoj plakat u npr. Vinkovce i dragi moj, koliko si prodao karata, toliko nagrade vrijede.

Postoji li neka nagrada koju niste, a voljeli bi osvojiti? 

Ne gledam na nagrade tako. Ako se dogode, odlično, no ako se ne dogode, nema veze. Je li vas u počecima karijere ikada ponijela slava? 

Mislim da nije, ali to bi možda bilo bolje druge pitati.

Kada pogledate u prošlost, je li vam sada bolje ili kada ste bili u 20-tima?

Sada mi je puno bolje. Tada sam bio potpuno izgubljen. Sada imam sve što trebam. Divnu obitelj, posao koji volim, drage ljude uz sebe…

Bi li ikada pristali na suradnju odnosno na duet s nekim izvođačem narodnjaka? 

Prvo bih morao odvojiti vrijeme i poslušati što ta scena pruža, a za to baš nisam spreman. Dakle, ne.

Koliko vas u životu vode emocije, a koliko razum? 

Mislim da me više vode emocije, uvijek djelujem po onom unutarnjem osjećaju. S druge strane moja supruga Eni je tu da me malo ‘Spusti na zemlju’, ako prepustim emocijama da potpuno zavladaju. Treba vjerovati unutarnjem osjećaju, ali nekada treba I zdrava doza razuma.

Prava ste osoba za pitati. Koja je tajna uspješnog braka? Kako ste supruga i vi proslavili 27 godišnjicu braka? 

Večerom za dvoje. A koja je tajna? Ne znam, trudim se cijeniti to što imam, trudim se pokloniti joj dovoljno pažnje i biti podrška. Kao što je ona meni. Žene su tako posebna i divna bića, još kad pronađete savršenu ženu za sebe, morate ju znati čuvati. Važna je i iskrenost. Od supruge ne tajim ništa, možda je to za današnje vrijeme neobično, ali imamo i zajedničku elektroničku poštu. Zbog obaveza često ne stignem sve pogledati, pa mi supruga pročita što je stiglo za mene. Na računalu ne krijem podatke od svoje supruge.

Što je najromantičnije što ste napravili za svoju suprugu? A ona za vas? 

Uh, bilo je tu momenata, ali uvijek neke sitnice, i to svaki dan, a ne na one tradicionalne dane. Ne treba se supruge ili djevojke sjetiti samo na Valentinovo ili Dan žena.  Nije li romantičnije na neku sasvim običnu srijedu iznenaditi ju cvijetom ili malim znakom pažnje? A najromantičnije što je moja supruga učinila za mene? A vjerojatno to što mi je podrška i najbolji prijatelj već toliko godina, trebalo je to izdržati.

Ako se supruga i vi posvađate, tko prvi popusti? 

Gentleman sam, a i već imam dovoljno iskustva da znam da vjerojatno ja nisam u pravu. Dakle, ja prvi popuštam. 

Što vas može izbaciti iz takva? Kakvi ste kad se naljutite?

Nepravda, uvijek se ljutim na nepravdu. Evo nedavno sam se uključio kao podrška u inicijativu #Spasime. Baš zbog toga. Ne mogu podnijeti da u današnjem, nazivamo ga, razvijenom društvu, ljudi bacaju usnulu djecu kroz prozor ili siledžije mlate mlade djevojke, a da ta nepravda prolazi nekažnjeno.  

Po čemu pamtite djetinjstvo? 

Imao sam lijepo, ali dosta osebujno djetinjstvo. Dosta smo se selili, živio sam i u Australiji. Možda su te selidbe i obilježile moje djetinjstvo, a i mene kao čovjeka. Ipak je drugačije kada već kao dječak vidiš različite kulture, upoznaš različite ljude.

Kakvo ste dijete bili? Jesu li roditelje često pozivali u školu zbog raznih nestašluka ili ste bili uzoran učenik? 

A imao sam svojih momenata nestašluka, ali generalno sam bio dobar dječak. Barem ja to tako mislim.

Pamtite li neku svoju mladalačku mangupariju? 

A bilo je svega, osobito kao klinac u rodnoj Raši, malom mjestu, gdje smo se borili za naklonost djevojaka. Znao sam upasti u tuče, ali uvijek sam se uspijevao riječima izvući iz nevolje. 

‘Pravo’ ime vam je Masimo Moreno, sjećate li kako ste dobili baš to ime?

To mi roditelji nisu prepričavali pa ne mogu reći kako su se usuglasili oko imena. Masimo Moreno upisano je u mom krsnom listu, ali se u tadašnje vrijeme, pri prijavi djeteta na općini, to nije uzimalo u obzir pa su roditelji uzeli samo jedno ime i to Masimo, s jednim „S“. Kada sam htio vratiti svoje krsno ime u dokumente, doznao sam da je to komplicirano i da već zbog dodavanja drugog „S“ u Masimo moram ići u Narodne novine i proći cijelu dugotrajnu proceduru, pa sam od toga odustao.

Otac vas je napustio kad ste imali tri godine, koliko je to utjecalo na vaš život? 

To što sam odrastao bez oca nije previše utjecalo na moje sretno djetinjstvo jer bi u nešto starijim prijateljima uvijek našao nešto slično očevoj figuri. Neki koji su malo stariji i bili su svjedoci mog djetinjstva kažu da nije bilo najsretnije, ali meni kao i svakom drugom djetetu je moje djetinjstvo bilo najsretnije i ne pamtim ružne momente već samo lijepe. Oca pamtim kao vrlo veliku osobu, koja je radi svoje visine i kilaže ostavljala snažan dojam. Bio je visok 196 cm i imao 120 kilograma. Bio je vrlo impozantan. Čuo sam od nekih prijatelja da je bio neustrašiv, hrabar.

Što smatrate najluđom ‘stvari’ koju ste napravili u životu?

Najluđa i najbolja stvar koju sam napravio u životu je moj brak sa suprugom Eni. 

Što na glazbenom planu trenutačno pripremate? 

Moj novi album Sada izašao je prije malo manje od godinu dana, još uvijek traje njegova promocija, osobito u regiji. A onda ću malo smanjiti nastupe I krećem dalje s novim pjesmama.

Koje su vam ciljevi/želje koje želite da vam se ispune u 2019.?

Samo puno zdravlja I sreće za moju obitelj. To mi je najvažnije.

TEŠKO IM JE ODOLJETI: Žene rođene u znaku Škorpiona su mamac za muškarce, ali ovaj znak ih premašuje