Umjetnik ili bolesnik? Volio je orgije i da žena ispušta plinove

Donatien Alphonse François de Sade rođen je u Parizu 2. lipnja 1740. u aristokratskoj obitelji. Iako se njegova djela danas smatraju umjetnošću te ga se naziva piscem, rijetki znaju sve detalje njegovog raskalašenog života.

Njegova obitelj bila je sklona slobodnom seksu, biseksualizmu, orgijama i pornografiji. U pokušaju da oporavi klimavi obiteljski ugled i bogatstvo, njegov otac pokušao je sačuvati sina od obiteljskih 'hobija'.

Orgijao s prostitutkama pa ga je otac prisilio da se oženi

Ipak, čini se da je to bio pretežak zadatak. Svi rođaci koji su se brinuli o njemu u djetinjstvu bili su 'preslobodnog duha', a čak i u prestižnoj školi koju je Donatien pohađao od svoje desete godine, sodomija i javna bičevanja bili su dio svakodnevice.

S petnaest godina, mladi de Sade je prebačen u vojnu akademiju, nakon koje je hrabro i uspješno ratovao u Sedmogodišnjem ratu, a zbog toga je stekao poštovanje okoline. Međutim, njegove neobične i prenaglašene seksualne sklonosti izašle su na površinu. Pariške prostitutke žalile su se policiji da ih je maltretirao te je nekoliko puta zbog toga bio zatvoren.

Kako bi se Donatien smirio, otac ga je prisilio da oženi kći lokalnog bogataša, Renée-Pélagie de Montreuil. Iako je Renée brzo pala na njegov šarm, ona ga nije uspjela 'ukrotiti'. Markiz se opet  upustio u orgije s glumicama i prostitutkama.

Bičevao prosjakinju koja je tražila novac

Njegova supruga dugo nije znala za izlete izvan braka jer je njezina obitelj to zataškala. Ipak, nakon par godina došlo je do prvog javnog skandala.

Na Uskrs 1768. ponudio je pomoć prosjakinji koju je našao pred crkvom. Natjerao ju je da se skine, golu ju je izbičevao, a to ga je dovelo do orgazma. Nakon toga užasnutoj ženi dao je hranu i novac. Kada ga je odbila, de Sade ju je zaključao u svoju sobu. Nakon nekog vremena uspjela je pobjeći te ga je prijavila policiji. 

Markiz je zatvoren, a iz zatvora ga je nakon četiri mjeseca izvukla njegova supruga koja ga je dočekala raširenih ruku.

Uzbuđivalo ga je kada su žene puštale vjetrove

Njegov sljedeći skandal bio je još šokantniji. Naime 1772. godine u Marseilleu organizirao je orgije u kojoj su osim njega bile uključene četiri prostitutke i sluga. Markiz je bičevao prostitutku koja je drugom rukom zadovoljavala slugu, nakon toga je vaginalno općio s prostitutkom. Nakon toga općio je analno sa slugom pa je vršio sodomiju nad prostitutkom dok je ona oralno zadovoljava slugu.

Djevojke su prije seksa morale pojesti velike količine čokolade kako bi puštale vjetrove. Naime, to je de Sadea jako uzbuđivalo. Prostitutkama je u međuvremenu pozlilo pa su ga prijavile za pokušaj ubojstva. Tijekom svjedočenja policiji su ispričale i o njihovom orgijanju pa je markiz bio primoran otići u inozemstvo.

S njim su otputovali sluga i nova ljubavnica Ana Montreuil, sestra njegove supruge. Iako ju je izigrao, Renée je i dalje branila svog supruga. S druge strane, punica je bila bijesna te ga je uspjela strpati u zatvor.

Zatočio 14-godišnje djevojčice

Ipak, i tamo se uspio snaći. Podmitio je čuvare te im ponudio svoje bogatstvo. Neko vrijeme se krio po zapadnoj Europi, ali se u prosincu 1774. napokon vratio supruzi. Da bi proslavili povratak, par je organizirao novu orgiju.

Zaposlili su nekoliko četrnaestogodišnjih djevojčica kao sluškinje, a nakon toga ih pretvorili u seksualno roblje. Maloljetnice su kod njih provele više od mjesec dana, a navodno su ih svakodnevno prisiljavali na masturbaciju, felacio, sodomiju, vezanje lancima i bičevanje. 

O tom činu počeli su se širiti tračevi, a roditelji su počeli tražiti svoju djecu. Markiz je skrivao djevojčice, a neke je navodno i ubio. Policija je stigla na njihovo imanje, a on je uspio pobjeći.

Do tada Sade je bio potpuno nesvjestan mogućih posljedica svojih postupaka. Odgajan u obitelji pervertita, nije vjerovao da čini nešto loše. Osim toga smatrao je da, kao pripadnik aristokracije, ima potpuno pravo da sa ljudima oko sebe čini što želi i da ga nitko ne može kazniti.

Svoja djela napisao u ćeliji

Ipak, po dolasku u Pariz je uhićen. Luj XVI. naredio je da ga se smjesta zatvori na neodređeno vrijeme. Smjestili su ga u malu ćeliju koja je još dodatno 'otvorila' njegovu bujnu maštu. Upravo je tada napisao svoja najpoznatija djela poput '120 dana Sodome' i 'Filozofija u budoaru' u kojima piše o ekstremnoj pornografiji te pokušava obraniti svoje stavove. Sve naslove objavio je pod pseudonimom.

Osim zgražanja, kasniji kritičari pokazali su zanimanje i za psihoanalitičke i filozofske elemente njegovih djela te pokušavali objasniti njegovo ekstremno poimanje slobode.

Prije smrti živio je s 13-godišnjakinjom

Pad Bastille izvukao ga je iz zatvora, ali nakon toga smješten je u ludnicu gdje se odrekao plemićke titule. Ateizam i slobodnjački duh pomogli su mu da se uklopi u atmosferu koja je vladala nakon revolucije.

Nakon toga, prošao je svašta - bio je sudac, supruga ga je ostavila te je spasio punicu i punca od giljotine. Napoleon je naredio njegovo uhićenje 1801. godine. Njegovi odvjetnici uspjeli su ga obraniti te je umjesto u zatvor poslan u ludnicu u kojoj je uz pomoć pacijenata i osoblja organizirao 'kazališne adaptacije' svojih djela.

Prije smrti bio je u ljubavnoj vezi s trinaestogodišnjom Madeleine LeClerc te je napisao još dva djela koje je smatrao vrhuncem svog stvaralaštva. Ona nikad nisu ugledala svjetla dana jer je njegov najstariji sin spalio rukopise.

De Sade je umro 1814. godine, a sahranjen je na svom posjedu kraj Epernona. Lubanja mu je kasnije ekshumirana zbog frenoloških ispitivanja.