Umro Boris Mutić, legenda sportske redakcije HRT-a

A sad, Borise, šuti jer ne možeš reći ništa pametno! Tim je riječima Mutić u Salt Lake Cityju 2002. ispratio Janicu u cilj do još jednoga olimpijskog zlata. Znao je da u tom velikom trenutku treba ostati diskretan i pustiti svakog od nas pred malim ekranima da na svoj način proživimo novi Janičin trijumf. Dalo se naslutiti da je i Mutić zaplakao. Iako je o skijanju, natjecateljima i odnosima među njima znao možda koliko i Gips Kostelić, s kojim je bio veliki prijatelj, nikad nije pametovao i razmetao se, nego nam je pričao poetične i mudre priče.
Rastući i gradeći se u skromnijem i poniznijem vremenu od današnjeg - rođen je 1939. u Karlovcu, 20-ak godina poslije diplomirao je na Kineziološkom faklutetu u Zagrebu - Boris se ni u danima najveće slave nikad nije doživljavao nimalo posebnim, a kamoli zvijezdom. Uvijek je ostao jednako pristupačan za sve, jednako je ležerano pričao s Bubkom, Nykanenom, Stenmarkom, Draženom Petrovićem, kao i s novinarom početnikom ili svojim susjedom iz zagorskih sela, kamo se sa suprugom Ljubicom povukao u život u prirodi nakon što su djeca otišla u "bijeli svijet". Strastveni ljubitelj i poznavatelj glazbe bio je ponosan na sina, profesionalnog saksofonista i kćer spisateljicu.
- Rastužuje me spoznaja da ćemo svi mi otići, a da ljudi neće imati blage veze tko smo. Boris je bio izvrstan reporter i učitelj, ali i čovjek širokoga obrazovanja, izrazitog senzibiliteta, načitan, odmjeren, taktičan. Kao kineziolog te bivši košarkaš i atletičar, duboko je poznavao sport i on je u nekim sportovima, osobito gimnastici, postavio standarde koje će teško netko dosegnuti - govori ganuti Ivica Blažičko, kojemu je 1986. godine Mutić bio prvi urednik u sportskoj redakciji. Cijeli je svoj vijek proveo u istoj Kući, 45 godina radio je na nekad Zagrebačkoj, danas Hrvatskoj televiziji, ne do umirovljenja nego do posljednjega daha.
- Monumentalna je vrijednost održati se u ovom našem javnom poslu na visokoj razini cijelu svoju karijeru - kaže Božo Sušec, koji je, kao i većina današnjih profesionalaca sportske redakcije, stasao uz Borisovu riječ, toplinu i vedrinu. Pamte ga i sportaši.
- U bilo koju dvoranu da je došao, u Zagrebu, Zadru ili Beogradu, bio je priman s velikim poštovanjem - kaže Aco Petrović.

'LEGENDA U PRAVOM SMISLU TE RIJEČI'
Dragi Boris! Desetljećima smo dijelili radost košarkaških nadmetanja, Učio si me velikom i zrelom novinarstvu, snalažljivosti, lucidnosti i duhu dobrog reporterskog izričaja. Sada, u ovom teškom trenutku, naviru misli na brojna putovanja, redakcijska i privatna druženja, stoji na početku pisma koje je Slavko Cvitković napisao svome pokojnom kolegi.
- Odlaskom gospodina Mutića izgubili smo vrsnog športskog komentatora i velikog gospodina koji je bogatom karijerom i nesebičnim i ustrajnim zalaganjem cijeli život doprinosio razvoju i promociji hrvatskog športa - stoji u brzojavu sućuti, koji je obitelji Mutić uputio ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac. Od Borisa se oprostio i Ćiro Blažević:
- Riječ legenda kod nas se upotrebljava prečesto. Boris Mutić bio je u pravom smislu te riječi legenda HTV-a.

UČITALJ I KINEZIOLOG NA 16 OLIMPIJADA
Boris Mutić rodio se u Karlovcu 31. listopada 1939. Završio je Učiteljsku školu te diplomirao na Kineziološkom fakultetu. Cijelu karijeru proveo je u sportskom programu HRT-a. Izvještavao je sa 16 Olimpijskih igara i sa šest Svjetskih prvenstava u nogometu te je bio na desecima svjetskih i europskih prvenstava u raznim sportovima. Borisa je 2004. godine za posebne zasluge u sportskom novinarstvu nagradio i HOO. Posljednji ispraćaj bit će u petak u 15 sati u Krematoriju na Mirogoju.