Više od kluba: 'Iskaznica za Jabuku bila je stvar prestiža'

Još se živo sjećam prvog odlaska u Jabuku. Bio sam srednjoškolac, imao sam 16-17 godina. Ulaz je tada bio samo uz iskaznicu, ali sam se uvijek uspio prošvercati uz neke starije frendice koje bi namolile dečke na vratima da me puste.

Jedne večeri redar mi je rekao: ‘Mali, daj donesi fotku da ti napravimo iskaznicu’. Ne sjećam se da sam u svojem mladom životu do tada čuo tako lijepe riječi. Bio sam toliko ponosan da sam je svima pokazivao, a u razredu sam bio glavna faca i svi su me žicali da ih povedem sa sobom.

 Uvijek vjerni: Korkut se rado sjeća čagice u zagrebačkom klubu i veselja kad su lovili noćne tramvaje    

Tolerancija je bila važna

U to doba, sredinom 80-ih, među nama klincima koji smo slušali drugačiju muziku od tadašnjeg mainstreama, iskaznica za Jabuku bila je stvar prestiža, kao da si primljen u neki ekskluzivni klub. Večeri su bile tematski podijeljene. Ja sam se furao na novoromantičare, obožavao sam Bowieja, Depeche mode, Human League, Spandau Ballet, Simple Minds, Talking Heads, Grace Jones... No imao sam frendove iz svih modnih i muzičkih subkultura. Tako su me jednom odveli i na Darkdance. Došao sam obučen u bijelo i tek nakon nekog vremena shvatio zašto me svi gledaju. Jedna poznata ‘jabučarka’ mi je prišla i rekla: ‘Dakle, Korkut, ti zbilja uvijek moraš biti drugačiji’. Ne sjećam se da mi je to uopće bila namjera. No ono što je najvažnije, gore smo se svi nekako lijepo slagali i bili smo tolerantni prema svemu drugačijem.

Uvijek joj se rado vračam

Upravo zbog toga smo u Jabuci prepoznali naše mjesto, puno pozitivne energije i ugodnih ljudi koji nikoga ne osuđuju. Sjećam se kako smo pješačili šumicom iznad Saloona prema Jabuci, raspjevani i veseli, te kako smo jurili nizbrdo kako bismo uhvatili zadnje noćne tramvaje.

Bilo je to vrijeme nevinosti te mi je neizmjerno drago da sam odrastao u to doba i okružen s takvim ljudima. Mnoge od njih i danas susrećem oko šanka u Jabuci, iako je prošlo 30 godina. I upravo zbog toga ona je za mene ostala posljednja oaza urbanog noćnog života ovoga grada i rado joj se vraćam. Nadam se da će tako i ostati dok god me noge budu služile za prkosnu čagicu na Jabukovcu.