Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a dobila je 1986., a od 2005. do 2015. bila je voditeljica umjetničke organizacije 'Moja zemlja, Štaglinec' i performerskog festivala koji se održavao u Štaglincu kraj Koprivnice
Vlasta Delimar srušila je kuću u kojoj je uz oca radila užar...
Kako li sam je samo mrzila jer se nikako nije uklapala u moj svijet tadašnjeg odrastanja, priznaje iskreno umjetnica Vlasta Delimar u filmu “Užarska radionica Ivana Delimara”.
Riječ je o osobnoj ispovijedi autorice o radionici u kojoj je i sama radila, često bila prašnjava i izučavala uz oca užarski zanat u Štaglincu nedaleko od Koprivnice.
U filmu je ona naratorica i, osim o samom užarskom zanatu, gledateljima podastire i sjećanja na djetinjstvo i mladost provedenu uz oca užara. Tek desetljećima kasnije shvatila je vrijednost tog imanja i kućice u koju je njezin otac ugradio svu svoju ljubav. Otac Ivan Delimar je izjavio:
- Kad umrem, pokopajte me na mojem imanju, ispod jalše, uz radionicu.
Kako nije dopušteno pokapanje ljudskih tijela u vlastitu dvorištu, Vlasta je na imanju zakopala očevu radionicu. Film ističe sirovost rušenja i zakapanja kuće u odnosu na privatnu i javnu simboliku mjesta te ideju novog početka kroz destrukciju kao kreativan, estetski i stvaralački čin. Danas tamo Vlasta Delimar održava svoj umjetnički festival, a imanje je, nakon dugih godina zapuštenosti, opet oživjelo. Vlasta Delimar je rođena 1956. godine u Zagrebu i najznačajnija je hrvatska performerica, beskompromisna u kritikama ideologija kojima se bavi u umjetničkoj karijeri započetoj ranih 70-ih.
Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a dobila je 1986., a od 2005. do 2015. bila je voditeljica umjetničke organizacije “Moja zemlja, Štaglinec” i performerskog festivala koji se održavao u Štaglincu kraj Koprivnice. Jedna je od ključnih figura koje su definirale suvremeni performans kroz prizmu vlastitog tijela kao medija i sadržaja - ženskog, golog tijela koje u suvremenom društvu još ne prestaje biti točkom kontroverze. Istražujući u svojem radu feminitet, muško-ženske odnose i stadije životnog ciklusa - od mladosti i žudnje preko partnerstva i majčinstva sve do starenja - u javni prostor iznosi autobiografske narative koji propituju razgraničenja javnog i privatnog te normative politika identiteta.