Zabranili su mu pjevati jer je previše volio svoju Hrvatsku

Legendarni glazbenik Vice Vukov rođen je u Šibeniku 3. kolovoza 1936. godine u peteročlanoj obitelji. Tamo je pohađao i gimnaziju u kojoj je pjevao s Arsenom Dedićem. Iz srednje škole i Saveza omladine izbačen je kad mu je bilo 17 jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija.

Preko noći postao najpoznatiji glazbenik u Jugoslaviji

Četiri godine kasnije upisao je filozofiju i talijanski jezik te odselio u Zagreb. Njegova glazbena karijera počinje početkom 1959. pozivom na jednu audiciju za pjevače. Nakon audicije pristupio mu je direktor opatijskog festivala i ponudio mu nastup na opatijskom festivalu.

S pjesmom 'Mirno teku rijeke', osvojio je prvo mjesto te preko noći postao najpoznatiji glazbenik u Jugoslaviji. Sa suprugom Dijanom oženio se kad mu je bilo 25. Godinu kasnije dobili su sina Emila, a 1978. godine rodila im se kći Ivana.

Šezdesetih godina je bio jedan od najnagrađivanijih pjevača, a dva puta je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji, prvo 1963. godine u Londonu s pjesmom 'Brodovi' te u Napulju 1965. godine s pjesmom 'Čežnja'. Tijekom karijere snimio je preko 400 skladbi.

Postao je sumnjiv

Nakon što je 1967. na Krapinskom festivalu otpjevao pobjedničku pjesmu 'Vužgi', kod preuzimanja nagrade rekao je:

- Bila mi je posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju.

Zbog te rečenice postao je politički sumnjiv. Godinu kasnije na putujućem festivalu 'Pjesma ljeta' negodovao je jer su mu organizatori iz beogradske Politike uručili bedž s natpisom na ekavici koji je morao nositi.

Zatražio je da u svakoj republici nosi bedž na jeziku i pismu te republike, a to je uzrokovalo neugodnosti. Beogradske novine NIN zbog toga su ga javno optužile za šovinizam i nacionalizam.

Odbio je nositi jugoslavensku vrpcu na nošnji

Na Krapinskom festivalu 1970. organizatori su donijeli trobojnu hrvatsku vrpcu s narodne nošnje koju su nosili izvođači okrenuti naopako kako bi pred Titom izgledala kao jugoslavenska, no Vice Vukov takvu je nošnju odbio.

Te godine, njegove pjesme skinule su se s programa radiopostaja u Bosni i Hercegovini te su mu tamo zabranjeni nastupi. 
Vukov se bavio i politikom te je 1971. godine bio aktivni sudionik Hrvatskog proljeća zajedno s Franjom Tuđmanom, Markom Veselicom i drugima.

Postao je nepodoban pa je pobjegao u Pariz

Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću bio je etiketiran kao hrvatski desničar i razni festivali su mu zatvorili vrata, a televizije koje su ga zvale da gostuje kod njih morale su unaprijed snimiti emisiju. 

Bio je i član uredničkog vijeća Hrvatskog tjednika, a 11. siječnja 1972. za velikog vala uhićenja proljećara tadašnja 'milicija' mu je pretresla stan. On je tada bio u Australiji.

Umjesto u Zagreb, otišao je u Pariz jer se bojao da će biti proganjan od tadašnjih vlasti. Njegove ploče u međuvremenu su povučene iz trgovina te je bio nepoželjan. U Parizu je diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije.

Situacija se smirila, a on se 1976. godine odlučio vratiti u Zagreb. Vratio se na studij talijanskog i filozofije, a dvije godine kasnije zaposlio se u Nakladnom zavodu Matice hrvatske.

Vratio se i rasprodao 14 koncerata

Iako je 1989. godine izašao novi album na njemu nije bilo njegovog imena. Nije smio nastupati sve do 1990. godine kada je u Lisinskom rasprodao čak 14 koncerata postavivši još nenadmašen rekord.

Početkom devedesetih surađivao je s Tuđmanom u osamostaljenju Hrvatske, ali putevi su im se razišli. Vice se pridružio 1997. Hrvatskoj narodnoj stranci, a poslije postaje član Gradskog savjeta SDP-a.

Imenovan je za veleposlanika Republike Hrvatske u Švicarskoj 2001. godine, a dvije godine poslije ulazi u Hrvatski sabor kao nezavisni zastupnik.

Bio je u komi do smrti, a obitelj mu je puštala šansone kako bi se 'vratio'

Vice Vukov pao je niz stube u Hrvatskom saboru 17. 11. 2005. godine. Nakon operacije glave pao je u komu u kojoj se nalazio do smrti. Obitelj ga je redovito posjećivala, pokušavala s njim komunicirati te mu puštala šansone i klasičnu glazbu pokušavajući u njemu pobuditi pozitivne emocije.

Umro je 24. rujna 2008. godine u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockfellerovoj ulici u Zagrebu.

- Jutros su mi javili iz bolnice da je mome mužu u šest sati ujutro stalo srce. Vice je umro u snu. Posljednjih nekoliko dana bio je vrlo raspoložen. Bio je nekako svjesniji. Nije s nama mogao razgovarati jer je bio u komi, ali mi smo imali dojam da nas nekako razumije - rekla je tada Vicina supruga.

Arsen Dedić često se prisjećao svog susjeda koji ga je naučio igrati šah.

- Imao je najljepši glas i bio je jedan od najboljih pjevača na ovim prostorima. Ponekad smo bili malo udaljeni, život je takav - rekao je prije nekoliko godina Arsen.

Alfi Kabiljo rekao je kako je Vukov živio u svom svijetu pravednosti. Za Vicu je, među ostalim pjesmama, napisao 'Tvoja zemlja'.

- Ljudi i danas kleknu ispred mene, ljube mi ruke kad čuju da sam napisao tu pjesmu. Uvijek svima kažem da je toliki uspjeh požnjela Vicinom zaslugom. Bio je jedan od najboljih glasova u povijesti svjetske zabavne glazbe - ispričao je svojedobno Kabiljo.