Dan kad je rekao "ne" vojsci: Neustrašivost je bila Alijev dar

Muhammad Ali bio je drzak onda kada se od sportaša očekivalo da budu skromni. Bio je vrlo glasan onda kada je trebalo biti tih. A ono najvažnije - bio je prkosan i neovisan u eri kada je 'bijela Amerika' očekivala od Afroamerikanaca da rade kako im je rečeno.

Te stvari same po sebi nisu nešto posebno izdvajale Alija. Jer postojali su glasni i prkosni sportaši i prije njega, poput hrvača Georgea Wagnera na kojeg se Ali ugledao i po kojem se modelirao kao osoba. A postojali su i oni ponosni, prkosni Afroamerikanci. Najpoznatiji od njih je John Johnson, bivši teškaški šampion.

No, ono što je činilo Alija posebnim je činjenica da ne samo da je mogao stati iza svojih riječi nego je imao hrabrosti stati iza svojih uverenja u vremenu kada je to bilo vrlo opasno. I u ringu i izvan njega.

Da, Ali je bio bahat i arogantan. Hvalio se i ponekad lupetao. Međutim, Ali je bio najbolji teškaš kojeg je kugla zemaljska do tada vidjela. Imao je najbrže ruke i najbrže noge do tog trenutka. I bio je neustrašiv.

Prijetio je Sonnyju Listonu, prijetio je Georgeu Foremanu, Joe Fraizeru, američkoj vladi, bijelom društvu... Prijetio je svima i gledao ih kao neprijatelje kojih se ne treba bojati nego ih vlastitom snagom i upornošću nadvladati.

Primjerice, odbio je poziv u vojsku 1967. godine. Bio je to pomalo nepromišljen, ali vrlo hrabar potez. Nešto slično odmjeravanju s Listonom ili kada je sedam rundi primao teške udarce Georgea Foremana prije nego što ga je uspavao u osmoj.

Da bi se u potpunosti razumjele posljedice, Ali je zbog odbijanja regrutacije osuđen na pet godina zatvora, oduzet mu je pojas teškaškog prvaka i morao je platiti 10 tisuća dolara kazne.

- Ja nema ništa s Vietkongom. Nikakvu prepirku nemam s Vietkongom - rekao je Ali nakon odbijanja poziva.

Njegov slučaj je otišao na sud, nije završio u zatvoru i nakon skoro četiri godine suspenzije od boksanja vratio se 1970. godine. Njegov potez je na više načina nevjerojatan čin hrabrosti jer je znao da će ga koštati kao niti jednog sportaša do tada. A kada se vratio upisao je neke od svojih najboljih pobjeda u karijeri.

- Neću biti ono što vi želite da budem - jedna je od njegovih poznatijih izreka.

A upravo to je došlo na vidjelo kada je mladi i prkosni Casius Clay odbio otići u rat u Vijetnam. Odbio je otići u rat koji je bio duboko i korjenito protiv njegovih uvjerenja.

Do dan-danas postoje ljudi koji takav čin nazivaju kukavičkim i pokušajem izbjegavanja služenja vojske. Neki idu u krajnost pa kažu da je to, ustvari, iskazivanje nepoštovanja prema ljudima koji su tamo bili.

No, istina leži u tome da je najbolji boksač u povijesti bio onakav kakav je i da nije htio ići protiv samog sebe. Kada čovjek razmisli, malo ljudi bi napravilo to što je Ali napravio. U vrijeme kada je crna rasa bila potlačena.

A to je bio možda i jedan od njegovih najvećih darova - to što je odbio predati se strahu.