Atraktivan sport opasan je po život: Austrijanac paraliziran, neki su se odali drogi i alkoholu

Ustali ste se na krivu nogu i niste baš raspoloženi? Posvađali ste se s nekime ili ste malo više pojeli ovih dana? Eh, onda vjerojatno baš i nećete briljirati.

Možda zvuči banalno, ali ovo su problemi s kojima se svakodnevno susreću skakači u skijaškim skokovima. Za neke je to najzahtjevniji, najteži i najopasniji sport, a za neke su oni najosjetljiviji i najlabilniji sportaši.

Tko je 'izmislio' skijaške skokove? Pa tko drugi nego Skandinavci. Nastali su u norveškom Morgedalu oko 1810. godine kada su skakači skakali s odskočišta koje je bilo napravljeno od nabacanog snijega. U početku su letjeli 15-20 m, a toliko je u međuvremenu evoluirao taj sport da danas natjecatelji skaču i preko 250 metara. Svjetski rekord postavio je Austrijanac Stefan Kraft koji je skočio 253,5 m u Vikersundu, a da malo bolje dočaramo, riječ je o dužini dva i pol nogometna igrališta. Postoje tri vrste skakaonica, 90-metarska, 120-metarska i ona najveća, od 185 metara, a to više nisu skokovi, već skijaški letovi.

Skakači se natječu u Svjetskom kupu, ali turneja četiri skakaonice ili Novogodišnja turneja, kako hoćete, je nešto posebno. Možete vi dominirati tijekom sezone, osvajati prva mjesta i rušiti rekorde, ali ovo natjecanje nosi nešto potpuno drugo. Ulog je puno veći, pritisak ogroman, a kako je blagdansko razdoblje, vas gleda više od stotinu tisuća ljudi diljem svijeta. Razlika u prvih 30 skakača nije u znanju, već u glavi. Komu je sve sjelo na svoje mjesto, on će taj dan briljirati.  Veliki utjecaj ima i vjetar. Poželjan je onaj u prsa jer će učiniti let dužim, a onaj u leđa će vas brže prizemljiti prema tlu. Ako je on kojim slučajem jači od 2 m/s, utrka se prekida.

No ne samo to. Skijaši skakači su najosjetljiviji sportaši. Nešto je do njih samih, a nešto i do ovog sporta koji nosi strašan pritisak. Sjedite sami gore u startnoj kućici, temperatura je ispod ništice, ispred vas je ogromna skakaonica i beskonačno nebo. Hoćete li pasti i ozlijediti se, hoćete li podbaciti i razočarati sve ili hoćete li pak odnijeti svu slavu. Brojna pitanja se vrte i tako stalno. Svaki skok, svako natjecanje. A tu psiha pati. Prevelike su oscilacije između utrka i natjecanja, a primjer je i naš susjed Slovenac Peter Prevc koji je prije nekoliko godina bio na vrhu, a poslije toga se utopio u prosječnost.

Najteži padovi

Letite brzinom od 90 km/h, ispod vas je predivan krajolik pokriven snijegom, a masa ljudi vam kliče. Sve je to divno i krasno, ali jedan pogrešan pokret u zraku može donijeti drastične posljedice. I zbog toga ovaj sport nosi ogroman rizik zbog kojega nije baš toliko popularan. Nikada ne znate hoćete li se u jednom komadu spustiti niz liticu.

Stravičan pad norveškog skijaša-skakača Daniela-Andrea Tandea (27) na slovenskoj Planici u pokusnoj seriji zgrozio je gledatelje te ostale natjecatelje. Hitno je prevezen u bolnicu gdje je stavljen u komu kako bi se smanjile moguće štete na mozgu, a liječnici su dijagnosticirali lom vratne kralježnice.

Riječ je o jednom od najtežih i najopasnijih sportova, a nažalost, ovakvi padovi su učestali. Tijekom povijesti skijaških skokova mnogi skakači su padali, neki su prošli s manjim, neki s težim posljedicama.

A jedna od najgorih nesreća dogodila se 2016. godine u austrijskom Kulmu kada je Austrijanac Lukas Müller ostao paraliziran. Pad se dogodio na treningu, a do njega je navodno došlo do problema s pancericom. 

On je izgubio kontrolu nakon 120 metara leta, prilikom pada izgubio je svijest, a posljedice su bile strašne. Slomio je kralježnicu između šestog i sedmog kralješka te je bio paraliziran u području nogu. Uz mukotrpni oporavak te snažnu volju, do danas se djelomično oporavio, no i dalje ne može samostalno hodati.

Na istome mjestu, dvije godine ranije, nastradao je Austrijanac Thomas Morgenstern koji je izgubio kontrolu te udario leđima. Imao je ozljedu leđa, uspio se oporaviti, ali na kraju sezone je završio karijeru.

Strašan pad doživio je i višestruki pobjednik Svjetskog kupa Gregor Schlierenzauer koji je 2017. godine u Oberstdorfu pao nakon 201 metar dugog leta kada je izgubio ravnotežu. Nepomično je ležao dvadesetak sekundi, a stradali su mu ligamenti koljena. 

Ukupno smo tijekom povijesti u skijaškim skokovima vidjeli čak 33 pada na svim natjecanjima, a nevjerojatno zvuči to da je čak njih 13 bilo u slovenskoj Planici, gdje je nastradao nesretni Tande.

Jedna od težih dogodila se 1999. godine kada je Rus Valerij Kobelev izgubio ravnotežu u zraku prilikom brzine od 104 km/h te pao na glavu i prevrtao se sve do cilja. Hitna pomoć ga je vozila u 27 kilometara udaljene Jesenice. Nekoliko mjeseci bio je u induciranoj komi kako bi se smanjila šteta na mozgu, a vratio se skakanju nakon više od dvije godine. 

Arthur Khamidulin je jedan od onih koji je odlučio prekinuti karijeru. Njegov pad dogodio se u Vikersundu 2000. godine. Jak vjetar puhao je tada u Norveškoj te je zbog toga izgubio stabilnost u zraku pa pao na glavu i vrat. Imao je teži oblik potresa mozga, dobro je i prošao obzirom na pad, no odlučio se oprostiti od ovog sporta. 

I najmanja pogreška košta

Ako želite vrhunski rezultat, baš sve mora biti savršeno. Od vašeg raspoloženja, vaše forme, vremenskih uvjeta do vaših kilograma. I da. Zašto su tako mršavi? Da nisu, ne bi se ni mogli baviti ovim sportom.

Više izgledaju pothranjeno nego mršavo, a neki od njih pate i od anoreksije. Ne smiju imati više od 50 kilograma, a prosječna visina je 173 cm.

- Najveći problem im je prehrana. Kako bi letjeli daleko moraju biti visoki i mršavi, pa moraju paziti na svaku kaloriju. Zato može doći do izgladnjivanja, čak i bulimije te anoreksije, pogotovo ako nemate prave stručnjake pored sebe - rekao je Igor Blažinčić, kondicijski trener i specijalist za prehranu sportaša.

Upravo zbog ovakvih problema mnoge ikone ovog sporta su se odale drogi i alkoholu. Legendarni Finac Matti Nykänen, koji je preminuo prošle godine, i Slovenac Primož Peterka su svoju duševnu bol liječili u alkoholu, Andreas Goldberger u drogi, a legendarni Nijemac Sven Hannawald je zbog svega završio na psihijatriji. 

A što kada prođe zima i kada se otopi snijeg? Skakači moraju kroz cijelu godinu držati formu, a postoje natjecanja i tijekom ljeta. Skaču u skijama, a umjesto snijega ih pri doskoku dočeka umjetna trava koja se povremeno zalijeva. No veliki problem je kada su vrućine, a vi na sebi imate odijelo debljine 5 cm. Nije baš ugodno, zar ne?

Ovo je jedan od najopasnijih sportova i stoga ne čudi što je riječ o najosjetljivijim sportašima, uvijek vam je glava u torbi, a i najmanje sitnice mogu odlučiti hoćete li se čitavi vratiti u hotel. I zbog toga su posebni.

To su ljudi koji pomiču granice i dokazuju nam da je sve moguće. Ljudi koji lete iliti ljudi ptice.

Bodovanje

Cilj je preskočiti što veću udaljenost, no suci uz to ocjenjuju i stil skakača. Potrebno je prikazati što bolju tehniku pri skoku i siguran doskok. Ukupni bodovi se izračunavaju po duljini skoka te zbroju srednje tri ocjene petero sudaca, od kojih svaki može za stil dodijeliti maksimalno 20 bodova. Svaki skakač ima tri skoka, jedan probni i dva koja se ocjenjuju. Kod skakanja se koristi V-tehnika. Tada skakač drži skije u 'V' položaju, pri čemu su repovi skija skupljeni, a vrhovi odvojeni. Skije služe kao krila kod ptica, a let se produži za oko 10 posto u odnosu na stil paralelnih skija koji su skakači koristili do 1990. godine. U odnosu na ostale zimske sportove, skije su ovdje šire i duže. Prosječna dužina im je između 260 i 275 centimetara, metar više od skijaša.

Nagradni fond

Primanja su slična kao i u skijanju. Kako siješ, tako ćeš i žeti. Tko je u vrhu, on lijepo može zaraditi, a tko pak pliva u prosječnosti... 'teško će se kruha najesti'. U Svjetskom kupu prvo mjesto donosi 10 tisuća franaka, a na Novogodišnjoj turneji je svota puno veća. Pobjedniku pripada 55 tisuća eura, a uz to dobije i 17 tisuća eura bonusa. Drugo mjesto donosi 27,5 tisuća eura, a treće 13,5 tisuća eura.