Blaž Slišković nedavnno je na klupi Zrinjskog osvojio dvostruku krunu u BiH. Kako sam kaže spreman je za nekakav veći izazov, ali ukoliko ne dođe nikakva primamljiva ponuda ostaje i dalje u Zrinjskom...
Baka: Svatko može zabiti i iz kornera, ali ja sam ih dao šest
Ako tvrdim da igramo najbolji i najljepši nogomet u Bosni i Hercegovini, nije ništa prepotentno, rekao je trener Zrinjskog iz Mostara, Blaž Slišković.
Momčad je pod vodstvom popularnog Bake ove sezone osvojila dvostruku krunu, a treću uzastopnu titulu prvaka BiH. Dvije od te tri titule su ostvarene pod Bakinom trenerskom palicom. U pomalo opuštenom tonu, bez nekakvog presinga Slišković, koji se nogometno dva puta rodio u Mostaru, prvo kao sjajan igrač, a sada kao nogometni stručnjak, pokušava realno sagledati svoje trenersko sazrijevanje.
Govori kako bi mu bio izazov otići u neki veći europski klub. No ako mu ne stigne primamljiva ponuda, ostaje na trenerskoj klupi pod Bijelim Brijegom, jer je klub dobro posložen.
Stariji poznavatelji nogometa sjećaju se Sliškovića po njegovom velikom talentu, a jedan je od rijetkih nogometaša, kojem je specijalnost bio gol iz kornera. Ukupno ih je u karijeri postigao šest.
On sam misli da ih svatko može zabiti dva ili tri jer to ide u rubriku "dogodilo se slučajno", ali šest golova iz kornera već spada u kategoriju "remek djela".
Baki je, osobno, najdraži gol kojeg je postigao u dresu Hajduka na Poljudu. Onaj iz slobodnjaka protiv Sparte Prag u 119. minuti.
- Na stadionu je bilo 50 tisuća ljudi koji su sa strepnjom čekali da se pristupi ruletu, izvođenju jedanaesteraca. Kad sam zatresao mrežu, imao sam osjećaj da je jedan golem teret pao sa srca svih gledatelja. To se osjetilo u zraku - ispričao je Baka te nastavio:
- To mi je draži gol nego onaj kojeg sam zabio Crvenoj Zvezdi kad sam iz kornera matirao Tomislava Ivkovića, i time kup donio u Split.
Baka je veliki trag ostavio i u Francuskoj, ali ipak mu je Split najviše legao. Tamo je sazrio pod vodstvom, kako on sam kaže, neponovljivog trenera Hajduka Ante Mladinića.
On za Mladinića nije bio samo "izgubljena ovca" jer je Mladinić sa svim igračima razgovarao satima, a kako onda ne bi s igračem poput Bake Sliškovića.
- To mi je puno značilo. Taj pristup sam usvojio, nastojim s igračima stvoriti jedan ljudski odnos, uz uzajamno poštovanje, ali da se zna tko je tko. Od igrača tražim da trening odrade s ljubavlju. Ništa vam ne znače sati na travnjaku, ako se ponašate kao da ste na prisilnom radu u kamenolomu. Radije nemojte dolaziti takvi na treninge jer od toga nema nikakve radosti. Ljubav je u svemu na prvom mjestu Pa tako i na terenu.
U nevezanom razgovoru smo se dotakli i teme kako je to biti "prorok" u vlastitoj sredini. Kaže da tu nema nekakve posebne filozofije, jer u sportu te na površini drži uspjeh. Tada ti svi prilaze i čestitaju.
Misli da bi, kad kola krenu nizbrdo, sve bilo isto kao u Splitu, Marseilleu ili bilo gdje drugdje. Ljudi bi se pravili da te ne vide. Doduše u BiH se teško prihvaća tuđi uspjeh jer je izgleda veličanje tuđeg neuspjeha puno draže nekim ljudima.
- Nitko se ne rodi sa zloćom u sebi. Novorođenče nema tu emociju već se to stvara kroz odrastanje - zaključuje trener HNK Zrinjskog, Blaž Slišković.
Na rastanku je zagrlio Emu Bevandu, višestruku prvakinju Hrvatske u šahu, koja mu je predala sliku koju mu je darovao Ivan Andrašić, poznati hrvatski slikar kao nagradu za bakinu duplu krunu.