Na klupi Dinama proveo je 4277 dana, otkrio je Branka Zebeca i Stjepana Bobeka i smatra ga se utemeljiteljem hrvatskog nogometa: Jedan od najvećih trenera u povijesti Dinama, opisao ga je Otto Barić
Bio je najdugovječniji trener Dinama i legenda Ferencvarosa
On je bio legenda, bez ikakve sumnje jedan od najvećih trenera u povijesti Dinama, rekao nam je Otto Barić, koji je odlično poznavao pokojnog mađarskog trenera Martona Bukovija.
Umro je Bukovi davne 1985. godine, a ukupno je na klupi zagrebačkog kluba proveo 13 godina, odnosno 4277 dana.
- Otkrio je velike igrače Dinama, poput Branka Zebeca i Stjepana Bobeka. Uvijek je išao na zagrebačka igrališta, gledao djecu kako igraju nogomet i tražio talente - rekao je Barić, kojeg je Bukovi doveo u Dinamo 1945.
- Imao sam 12 godina, vidio me na igralištu Grafičara i pozvao u klub. Bio je veliki gospodin, uvijek rado viđen u gradu. Napravio je velike stvari s klubom, ali kad je od 1945. do 1947. godine vodio Dinamo, neki su igrači, ne bih o njihovim imenima, bili protiv njega. Radili su protiv njega i on je otišao - prisjeća se Otto.
S Građanskim je osvojio tri naslova prvaka, 1937., 1940. i 1943. godine. Nizao je velike uspjehe. Na klupu Građanskog došao je 1935. godine, a zadržao se do 1947. godine. Zagrebački klub je ponovno vodio 1960/1961.
- Nije to bilo to kad se vratio u Maksimir. Bukovi je bio veliki znalac, iako se u njegovo vrijeme treniralo samo četiri puta tjedno. Dakle, igrači su imali puno više slobodnog vremena nego što je to danas. Sjećam se da je imao tikove, svakih 30-ak sekundi bi trznuo glavom. To mu je bio kao zaštitni znak - ispričao nam je Otto Barić.
Bukovi se kao igrač francuskog Setea vratio u Budimpeštu, gdje mu je žena rodila sina Gabora te u dogovoru s njom odlučio da neće nazad u Francusku. Ferencvaroš ga je želio, no Francuzi su zbog njegova aktualnog ugovora to minirali. Nije prihvatio MTK-ov poziv da bude trener seniora, ali kako se našao u birokratskoj petlji (pet puta mijenjao putovnicu), prihvatio je poziv Željka Bergera, tadašnjeg tajnika Građanskog. Posao u Zagrebu bio mu je prvi trenerski u karijeri. Doveli su ga na klupu iako je u tom trenutku imao samo 32 godine. Bukovi je i igračka legenda Ferencvaroša.
Za Dinamova protivnika igrao je od 1926. do 1933. godine. Dakle, Marton je bio legenda oba kluba koja se večeras sastaju u trećem pretkolu Lige prvaka.
- Volim purgere kao svoje dijete. Zavolio sam Građanski i Zagreb - govorio je Bukovi.
U Zagrebu je živio u Kupskoj ulici, na Martinovki.
- Moja obitelj živjela je na prvom katu, a stan na drugom katu smo iznajmljivali. Od 1936. u njemu je živio i Marton Bukovi - ispričao je prije nekoliko godina Želimir Žitković i nastavio:
- Tata mi je govorio da je Bukovi bio pravi gospodin, uglađen, fin, svjetski čovjek. Jednom na mjesec dolazio je kod nas na ručak i to nam je bio veliki doživljaj. No nekad bi se toliko zaokupio nogometom i taktici da bi zaboravio doći.
Upoznao sam ga 60-ih godina, kad je putovao vlakom iz Grčke prema Budimpešti, pa je stao u Zagrebu na nekoliko dana po vizu. Tata je bio presretan, slavio se njegov dolazak. Uživao sam slušati njegov nepravilan hrvatski, govorio je: “Dinamo - dobra klub, ali koliko odbornika, toliko struja”, misleći koliko članova skupštine, toliko različitih frakcija. Ili za Dražana Jerkovića: “Veliki talent, mali učinak” - pričao je Žitković.
Bukovi je Zagrepčanima dao najbolje trenerske godine, a kao trener je još radio u rodnoj Mađarskoj i Grčkoj kao strateg Olympiacosa. Četiri je puta kao igrač bio prvak s Fradijem, tri puta kao trener sa Zagrepčanima. Velikan. To je bio Marton Bukovi.