Dok nezadovoljni ne pokrenu ozbiljnu akciju, zbog koje bi sam Dinamo zamolio suce da malo pripaze što rade, a ovakve penale šutirao u korner zastavice, problema naprosto nema
Nitko u cijelom kafiću nije gledao utakmicu Cibalia - Dinamo. Sjede ljudi i ćakulaju, čitaju novine ili samo pijuckaju kavu ili sok uz pozadinski zvuk telke koja kao da je tranzistor. Tu i tamo pogledaju ekran, ako komentator vikne da je šansa.
Neki leđima okrenuti ekranu, ili što su sjedili ispod televizora, ili na drugom kraju kafića, predaleko, nisu pogledali ni Cibalijin gol za 1-1. Ja jesam. Ustao sam i iskoristio priliku da o istom trošku vratim novine na šank, uzmem druge i pogledam gol.
Na putu nazad do stola rekoh - penal za Dinamo. Susjed se složio. Da smo sad u kladionici u kojoj se može kladiti za vrijeme igre, stavili bismo cijenu runde na penal za Dinamo. Ostali nisu ništa komentirali.
I bude penal za Dinamo. Kafić je reagirao kao Cibalia. Prije nekoliko godina bilo bi psovki. Čisto iz principa. Sad nije bilo ni slijeganja ramenima. Nikad ne bih rekao da navijači mogu oguglati kao doktori, a eto, mogu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
To je zapravo najstrašnije za igru, za ligu. Nitko se ne uzbuđuje, pa čak ni oštećena strana. Jednostavno u nevjerici gledaju što se događa. Da je igračima dopušteno kladiti se na terenu, možda bi se cijela Cibalia okladila na penal protiv sebe.
Dan poslije čitam po novinama i portalima pozive na radne akcije čišćenja močvare, i tako to. Kažu da je vrijeme da se konačno riješi problem. Ali problem je zapravo riješen. Nogomet je i dalje najpopularniji sport u Hrvatskoj, ali gleda ga dovoljno malo ljudi da se može karikirati da ga ne gleda nitko, a uzbuđuje se još manje.
Rješenje je i što Hrvatska želi da Rijeka osvoji naslov, i što to Hrvatsku zanima taman toliko da gleda prvenstvo Dinama, Rijeke i Hajduka, i finale Kupa. Pet-šest tekmi po sezoni. I to je u principu to. Onda iduće sezone opet tako.
Ta naša liga je kao brak u kojemu muž godinama vara ženu, ali ona i ne pomišlja na razvod, kamoli da bi se odlučila na taj korak. Ne govori da ga voli, ali ne vidi izlaz iz situacije, veći joj je horor razvod, nesigurnost slobode.
Dok nezadovoljni ne pokrenu ozbiljnu akciju, zbog koje bi sam Dinamo zamolio suce da malo pripaze što rade, penale šutirao u korner zastavice, problema naprosto nema. Pitanje je, ako si nečim jako nezadovoljan, što si učinio da to promijeniš?
