Bjelica može ono što nisu ni Otto, Ćiro, Boban, Modrić...

Nikada Dinamo nije ovako startao u skupini europskih natjecanja. Dvije pobjede protiv renomiranijih klubova, skor 6-1, fantastična igra kakvu nismo vidjeli možda i od doba Modrića, Eduarda, Ćorluke...

Zagrebački klub lovi proljeće u Europi još od 1970., dakle 48 godina. Koliko samo velikih igračkih i trenerskih imena nije uspilo postići ono što Nenad Bjelica sada ima na pladnju. Točan broj onih koji su sjedili na klupi u Maksimiru je 35, neki i u više navrata, a bez privremenih rješenja popis izgleda ovako:

Zlatko Čajkovski, Dražan Jerković, Stjepan Bobek, Mirko Bazić, Rudolf Belin, Vlatko Marković, Miroslav Blažević, Branko Zebec, Tomislav Ivić, Zdenko Kobeščak, Josip Skoblar, Josip Kuže, Zlatko Kranjčar, Otto Barić, Marijan Vlak, Velimir Zajec, Ilija Lončarević, Osvaldo Ardiles, Nikola Jurčević, Nenad Gračan, Branko Ivanković, Zvonimir Soldo, Krunoslav Jurčić, Vahid Halilhodžić, Ante Čačić, Zoran Mamić, Ivajlo Petev, Mario Cvitanović.

Impresivna lista imena, a još impresivnija je sljedeća:

Luka Modrić, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Prosinečki, Mario Mandžukić, Igor Cvitanović, Eduardo da Silva, Zlatko Kranjčar, Velimir Zajec, Marko Mlinarić. Nitko od njih nije uspio prezimiti u Europi, a to bi mogli Arijan Ademi, Mislav Oršić, Amer Gojak, Dani Olmo...

18. ožujka 1970. Dinamo je odigrao posljednju utakmicu nekog eurokupa na proljeće. Bilo je to četvrtfinale ugašenog Kupa pobjednika kupova, nakon 1-3 u Zagrebu, toga je dana u Gelsenkirchenu izgubio od Schalkea s 1-0.

Trener je bio Ivica Horvat, a tu utakmicu za koju nisu mogli ni pomisliti da je povijesna igrali su: Fahrija Dautbegović, Mladen Ramljak, Ivica Miljković, Branko Gračanin, Rudolf Cvek (od 22. Drago Vabec), Denijal Pirić, Marijan Novak, Marijan Čerček, Josip Gucmirtl, Krasnodar Rora, Rudolf Belin.

Nakon toga Dinamo je ispadao od većih i manjih momčadi, 48 godina, a sada Nenad Bjelica konačno ima prave karte da konačno napravit taj dugoželjeni korak više. Ipak, nije još sve gotovo.

Gledajući svih devet sezona postojanja Europske lige, jedan je klub prošao skupinu sa šest bodova, a samo šest puta je dovoljno bilo sedam. Što znači da priča nije gotova.

Idemo dalje: 52 puta momčad je ispala u skupini iako je osvojila više od šest bodova, a čak šest puta ni deset bodova nije bilo dovoljno za prolazak! To se, primjerice, dogodilo Tottenhamu i PSG-u. Uostalom, i Dinamo je jednom ispao u skupini sa sedam bodova, baš kao i Rijeka, a dvaput mu šest nije bilo dovoljno.

Gledajući samo drugoplasirane momčadi u svim skupinama u devet sezona EL, one su osvajale prosječno 9,76 bodova. Prema tome, Dinamu za proljeće trebaju još četiri boda! U ludoj (ne i nemogućoj) teoriji - pet.

Na kraju i najveće upozorenje: da, dogodilo se u tih devet sezona Europske lige i da momčad nakon dva kola ima dvije pobjede i ispadne.

Njih 57 kojima je to uspjelo prošli su, a jedna nije - beogradski Partizan!

Kada je 2015./16. krenuo pobjedama protiv AZ-a i u Njemačkoj nad Augsburgom, pa nakon dva poraza od Athletica čak pobijedio i AZ u gostima, ali sve se svelo na posljednje kolo i međusobni okršaj s Augsburgom u Beogradu. Nijemci su pobijedili s 3:1 i prošli zbog bolje ukupne gol-razlike!

No Bjeličin Dinamo jednostavno sjajno izgleda. On izgleda kao čovjek s planom, vizijom i sposobnošću da to provede u djelo, a igrači odišu neviđenim samopouzdanjem. Treba nastaviti ovako, snažno, hrabro i koncentrirano i nema razloga ne vjerovati u povijesni uspjeh.