Bogdanović: Ne znam hoću li više igrati za Hrvatsku, nitko me nije zvao nakon EP-a...

Bio je svjestan da mu je to posljednje natjecanje s reprezentacijom. Htio je ostaviti trag i donijeti nam medalju koju čekamo od 1995. godine. No, opet smo ga vidjeli kako izmučen i razočaran odlazi s parketa. Toliko puta viđen scenarij. S vrlo vjerojatno, njegove posljednje utakmice za Hrvatsku.

Pokretanje videa...

01:14

Hrvatska košarkaška reprezentacija | Video: 24sata/pixsell

Prošlo je tome tri mjeseca otkako su naši košarkaši teško nastradali od Finske i ispali iz osmine finala EuroBasketa, a točno se tada zadnji put naš najbolji igrač Bojan Bogdanović čuo s nekime iz reprezentacije. Iako je još tada najavio kako mu je to gotovo sigurno posljednji turnir za reprezentaciju, nitko mu se nije javio da čuje njegovo mišljenje nakon novog debakla, da ga barem pokuša nagovoriti da ostane i da mu do znanja da nam još treba. Čak niti sportski direktor Aco Petrović, koji obnaša i funkciju izbornika. I to sve kao da je učvrstilo njegovu odluku.

Svjetsko prvenstvo nećemo vidjeti, sljedeće natjecanje je Europsko prvenstvo za četiri godine. Ako se uopće tamo kvalificiramo. Tada će imati 38 godina pa zaključite sami. No, Olimpijske igre u Parizu tanka su nit koja drže nadu kako Babo nije odigrao svoje. Naše košarkaši će se sljedećeg ljeta u pretkvalifikacijama boriti za mjesto u glavnom kvalifikacijskom turniru i ako uspijemo se dograbiti te karte, možda i postoji mogućnost da Bogdanović barem još jednom odjene hrvatski dres. Makar, sve je i dalje na klimavim nogama. Naš plasman u kvalifikacije, ali i Babin povratak. Kako ga nitko nije kontaktirao, sve je dalje od toga.

- Teško je bilo, doista jest, Stvarno smo mislili da možemo daleko - rekao je Bogdanović za Sportske novosti o teškom porazu na EuroBasketu. A bolio je, jedan od najtežih u karijeri.

- Mislim da je tu utakmicu rijetko tko pogledao više puta nego sam ja pogledao od tada - kazao je Babo pa se osvrnuo na pitanja o povratku u reprezentaciju.

- Ne znam što bih rekao. Rekao sam da je to i dok je još trajao Eurobasket. Ne znam, otkako je završilo nitko sa mnom nije razgovarao. Ne znam...

Čak niti Aleksandar Petrović, koji je to i najavio. No, ako ga nazove...

- Aco je veliki entuzijast i takvi nam ljudi nedostaju, na bilo kojoj poziciji. Uvijek sam njim imao odličan odnos, bit će tako i dalje. Aci sve najbolje, ali teško će me nagovoriti...

I tako je sve izvjesnije kako smo bacili u vjetar klasu najboljeg igrača koji je izgarao na svakom natjecanju i nosio reprezentaciju na svojim leđima. Jedina šansa za medalju, ispostavit će se, bio je EuroBasket 2013. godine u Sloveniji kada smo izgubili od Španjolske za treće mjesto. Od tragične pogibije 1993. godine čekamo novog Dražena, ali pitanje je hoćemo li ikada dočekati novog Bojana...