Bonačić deset godina poslije: Nikad se neću vratiti u Hajduk!

Nema vas u Hrvatskoj godinama, jeste li se promijenili, smirili? Fali li vam Hajduk?

- Rođen sam i dolazim iz podneblja u kome ili jesi, ili nisi čovjek, nema sredine, nema ‘glista’. Nikad se nisam nikome dodvoravao, nikad nisam dao na sebe, pogotovo to ne želim dopustiti danas, kad sam i materijalno situiran i neovisan.

Vuče li vas želja da još jednom pokušate u Hajduku, danas, kad je financijska situacija puno bolja nego kad ste bili trener?

- Dosta je bilo dvaput. Zna se da sam dijete Splita i Hajduka, ali ta je priča završena. Treba dati priliku drugima, mlađima. Znate kako se ono kaže, kad se zec dva puta vrati istom stazom, ubije ga lovac. Meni se upravo to dogodilo.

Kako danas gledate na napad prije točno deset godina, kada ste pretučeni na ulazu u zgradu i zaradili 47 šavova na glavi?

- Kako ću gledati, čim sam otišao iz Hajduka, ja sam to zaboravio. Nisam kriv, nisam to zaslužio, a oni koji su to napravili znaju zbog čega.

Je li vam žao što se počinitelji i naručitelji nikad nisu otkrili?

- Znam ja tko je to napravio, ali što imam od toga danas?

Kako ste saznali, o kome se radi? Jeste li rekli policiji?

- Došli su mi neki ljudi s informacijama, i kako, i zašto... Nisam želio ulaziti dublje u priču, jer mi ne bi donijela ništa dobroga. Idemo dalje, važno da glava više ne boli. Ha-ha.

Jeste li tada mogli više napraviti s Hajdukom?

- Nisam. Nije bilo pravo vrijeme, nisam se ni trebao prihvatiti posla. Bili su to drugi odnosi, ‘one man show’ Branka Grgića i politike, mislili su da mogu kako hoće, a nisu mogli ništa. Drago mi je jedino da nismo ispali u ‘ligu za bedake’...

Kako ocjenjujete Burićev rad?

- Nije mu lako, radi, stvara, a svako malo mu prodaju dva-tri najbolja. Ali on je pravi trener za ovaj Hajduk. Ima kvalitetu, a momčad vodi mirno, i bez povišenih emocija.

Vi koji ste bili ‘tempirana bomba’, a hvalite mirnoću!?

- Danas je drugo vrijeme, ne da se to uspoređivati. U to smo vrijeme svjedočili velikoj favorizaciji Dinama. Da se razumijemo, i danas je favoriziran, ali danas ima i jaču momčad i prateću mašineriju koja mu osigurava primat. U to vrijeme nije bio tako jak, dizao se zbog toga što su ga gurali, a ja to nisam želio trpjeti šutke...

Kako gledate na 30.000 ljudi koji su se učlanili u Hajduk?

- To je veliki pokret, snaga Hajduka, ali po meni idu u krivom smjeru. Pa ne može se navijač Hajduka zadovoljavati trećim mjestom i rasprodajom igrača. Danas se sve radi kako bi se izborio izlazak u Europu pa se nakon dva kola ispada. A navijači plješću. Nas su navijači pljucali i ‘je.... nam majku’ kad bi ostali neriješeno, danas ovi gube 3-0 i oni im plješću. Nije to moj Split. Ja volim pljesak kad zaslužim, ali i zvižduk kad nisam dobar. Ovi danas idu prema publici i plješću, a izgubili su. Pa ljudi moji nismo mi Engleska, ovo je Dalmacija, ovdje su emocije povišene, temperament, di je taj dišpet na terenu?!

Loša je atmosfera oko hrvatske reprezentacije?

- Neke stvari su neprirodne i to je uzrok loše atmosfere. Strinić igra u Napoliju, a sastavlja se reprezentacija bez lijevog beka. Pa mali Pašalić iz Monaca ne dobija poziv... Uzmite primjer Olića, odnos prema njemu također otkriva da nešto nije u redu, pa oproštaji Eduarda, Vukojevića... Nešto tu zaista ne štima.