Boro Cvetković: Nikad nisam htio otići iz Dinama, ali Ćiro mi je dao ultimatum: "Ili ti ili ja"

Ej, pa kako ste? Čini mi se kao da su me zaboravili u Zagrebu, javio se Boro Cvetković, legendarni napadač Dinama.

Cvetković, Kranjčar, Mlinarić, Cerin, Deverić. Napad koji je svaki navijač Dinama znao napamet. Napad koji je 1982. osvojio prvenstvo nakon duge 24 godine. Boro Cvetković ili Lane s Korane, kako ga je prozvao legendarni sportski komentator Ivo Tomić, osvojio je s Dinamom naslov 1982. i Kup Maršala Tita 1983. Bio je neizostavni prvotimac tijekom svih šest godina u Dinamu, a odigrao je 177 službenih utakmica i zabio 50 golova. Mlađi brat je pokojnog Zvjezdana Cvetkovića, također Dinamovog igrača, a kasnije i trenera.

- Debitirao sam 1980. protiv Crvene zvezde, gdje smo, nažalost, izgubili. golom Milana Jankovića s 40 metara. Tako da moj debi nije bio na nekom nivou. To mi je bila prva službena prvenstvena utakmica. Zvezda je bila fantastična, Dinamo dobar i tu smo zapravo počeli stvarati momčad za titulu 1982.

Pokretanje videa...

01:05

Dinamo slavi nakon Cluja | Video: GNK Dinamo

Boro je odrastao u Karlovcu, gdje je i počeo igrati nogomet. Kao klincu, bio mu je san zaigrati za Dinamo. Zbog laganog koraka, inteligencije i snalažljivosti radijski komentator Ivo Tomić nazvao ga je “Lane s Korane”. Kod Dinamovih navijača bio je omiljen. Napad Deverić, Kranjčar, Mlinarić, Cerin i Cvetković bio je nešto najbolje što ste tih godina mogli zamisliti. Ako ne vjerujete, pitajte starije. U prvih pola sata slomili bi protivnike. Kao, primjerice, Crvenu Zvezdu u proljeće 1982. Bilo je 3-0, a da se Beograđani nisu ni snašli.

- Nostalgičan sam za tim vremenima, izlazio sam s Draženom Petrovićem u Saloon, bili smo veliki prijatelji - kaže Boro i nastavlja.

- Cibona je osamdesetih bila dvostruki prvak Europe, dolazili su na naše utakmice, mi na njihove, i tako smo se sprijateljili. Dražen je bio velikan, genij... Iako, moj idol je bio Krešimir Ćosić, divio sam se tom čovjeku. Primjer kako se treba ponašati sportaš. Ja sam oduvijek bio Dinamovac, kao klinac sam odrastao uz Dinamo, uz Zajeca, Cicu Kranjčara, volio sam Dinamo...To su mi bili idoli i moj san je bio da jednog dana odigram u prvoj momčadi Dinama.. Brat je jako teško prihvatio da odlazim u Crvenu zvezdu. 

Da, no vratit ćemo se na odlazak u Crvenu zvezdu malo kasnije. Ćiro Blažević bio je autor i tvorac šampionskog Dinama.

- Ćiro je uveo nešto novo, došao je pun energije, želje da osvoji titulu nakon 24 godine. Unio je nevjerojatnu disciplinu. Izvan terena je sve odlično pripremio. A imao je fond od 20 fantastičnih igrača, nije bilo važno jesam li igrao ja, Deverić, Cerin ili netko treći... Nije bilo važno, Ćiro je stvorio atmosferu, na svakoj utakmici u Maksimiru imali smo 40.000 ljudi, imali smo podršku grada, a kad se napravi takva klima, rezultat ne može izostati

Dinamo je 80-ih godina bio redoviti sudionik finala Kupa. Igrali su finale Kupa 1980., 1982., 1983., 1985. i 1986. Osvojili su 1980. protiv Zvezde i 1983. protiv Sarajeva. 

- Sarajevo 1983?. Trebalo je doći do te finalne utakmice, u polufinalu smo u Maksimiru pobijedili Zvezdu 4-0. Sjećam se dobro te utakmice, rijetko kad sam velike utakmice igrao slabo. Ali, već se te 1983. momčad počela raspadati. Otišao je Bručić, bio je stup defanzive, zadnji vezni. Pa je otišao Mustedanagić... Još su neki igrači otišli, ne mogu se sjetiti sad točno...

Iako je bio sjajan igrač, Boro je došao u sukob s Ćirom. 

- Ćiro je već u petak na zadnjem treningu prije utakmice dizao frku, uvijek bi potjerao nekoga s treninga... Znao je po trojcu potjerati s treninga, ali je imao fond od 20 sjajnih igrača. Ali već sljedeću utakmicu ta trojica su bila u prvoj postavi.

Kad ste počeli razmišljati o odlasku iz Dinama?

- Nikad nisam razmišljao o odlasku iz Dinama! Bilo mi je lijepo, blizu mi je bila kuća, igrao sam zajedno s bratom, tu mi je bila obitelj, tako da nisam razmišljao o odlasku. Došlo je do konflikta s Ćirom, gdje je on bio je žustar i rekao mi je "Ili ti ili ja. Netko mora otići iz kluba". Ali baš bez ikakvog razloga. 

Puklo je nakon Šajberove utakmice, Boro nije htio na ponovljenu utakmicu putovati u Novi Sad.

- U to vrijeme ugovori nisu bili važeći, sve je bilo na riječ, ali u klubu nisu ispunili što su mi obećali. Ja sam otišao na more, rekao sam im kad spreme što su obećali, doći ću... To je bilo nešto što Ćiro nije mogao podnijeti, a ja nisam htio igrati ponovljenu utakmicu... Dvije godine viče "sine, ne brini, lova ti je sigurna kao u švicarskoj banci..." I tako prošlo dvije godine, a ništa. I onda se borite nekim metodama, koje možda nisu u redu...Ali nije u redu ni s njihove strane... Moraju ispuniti obećanja. Tako da je on to upakirao na način nakoji je njemu odgovaralo...  Pobijedili smo u Novom Sadu Vojvodinu 7-1 i bilo je gotovo prvenstvo. Otišao sam na more, no morali smo igrati novu utakmicu s Vojvodinom. Poznato Šajberovo kolo. Ja se nisam htio vratiti dok mi klub ne ispuni obećanje. Kad sam se vratio s mora, u klubu sam sreo Ćiru i rekao mi je "Ili ti ili ja". Ja sam rekao "Ok, ići ću ja, nije problem". Tu je opet Ćiro odigrao po svome, u dva me navrata pitao hoću li ići u Zvezdu...  Ja sam odbio, rekao sam da neću. Bila je i Rijeka kao opcija. No Milko Đurovski je otišao u Partizan i otvorilo se to jedno mjesto u Zvezdi.  

Kakvi ste danas s Ćirom?

- Vidjeli smo se na sprovodu brata Zvjezdana. Pozdravili smo se, popričali i to je to. Nismo baš u nekoj ljubavi... Znate, odlazak u Beograd za mene je bio šok, svi smo bili vezani za Dinamo, cijela moja obitelj. Nedostaje mi Zagreb, druženja u Karaki, kaže Boro koji ističe Tomislava Ivića kao velikog trenera.

- Možda i najbolji u Europi. Cijelo vrijeme je imao ploču i nešto crtao, pa smo se šalili da nas sretne u gradu da bi nam odmah počeo crtati. Mene je ostavljao pola sata nakon treninga i radio individualno. Kad je došao, znajući da u obrani imamo  visoke i jake, ali spore igrača, pozvao je majstore koji su održavali teren i naredio im da suze teren. Vodio je računa i o najmanjim sitnicama. Njegovi treninzi su bili fantastični, objašnjavao je kako se ide u presing, tko treba gdje stajati, zatvoriti... Ivić nije bio veliki govornik, kao Ćiro. Bio je radnik 

Kako ste se osjećali kad ste zabili gol Dinamu, kao član Zvezde?

- Bio sam zadovoljan jer je na klupi sjedio Ćiro Blažević. Osjećao sam bijes i ljutnju...

Zajec i Mlinarić su vas uvjeravali da ostanete u Dinamu?

- Nisu mene, mene nije trebalo uvjeravati, ja nisam ni htio otići. Uvjeravali su Ćiru.. Ali Ćiro je u to vrijeme bio apsolutni kralj u Zagrebu, bio je i predsjednik kluba, financijski direktor, trener, čistač... Ma sve je radio...On je sve bio u Dinamu i bez njega se nije moglo ništa odlučiti.  Ali Ćiro nije popuštao. Ima tu i drugih razloga, ali nisam siguran, nisu ispunili obećanja... 

Kao svjedok tog vremena, sjećam se Dinamove revije nakon vašeg odlaska u Crvenu zvezdu i velikog naslova  - Boro, zar si mor'o...

- Morao sam! Otjerali su me. Prošao sam pripreme sa Zvezdom i odmah, meni se čini drugo ili treće kolo smo igrali na Maksimiru. To je bilo pakleno za mene. Pun stadion, pa uvrede, pa svašta nešto... Ćiro je javno molio publiku da me ne vrijeđaju...Navijači su me voljeli, ja sam otišao bez da sam dao objašnjenje ni razloge. Samo sam se spakirao i otišao. Tako da navijači nisu ni znali koji je razlog mog odlaska. Zato su Mlinarić i Zajec molili Ćiru jer su znali prave razloge, ali nije pomoglo ništa. Ćiro je takav, za gužvu, za frku... Kad nešto odluči, onda to a to istjera po svom... 

Pisalo se da Ćiro nije volio da je netko popularniji od njega.

- Ma znate što, čim je Ćiro došao, odmah je stavio Kranjčara sa strane, nije ga vodio na neke pripreme... Tad je bila Australija, barem mislim. Ne mogu se sjetiti razloga, ali Cicu je odmah stavio sa strane...Cico, koji je bio reprezentativac i vrhunski igrač. Od prvog dana je krenuo na ove, nazovimo ih najsnažnije, najveće vedete, najbolje igrače. Vjerojatno je tu vagao između Zajeca i Kranjčara, i odlučio za Zajeca. Kasnije se smirilo i igrao je na vrhunskom nivou...

Velimir Zajec je bio kapetan i vođa momčadi, kako ste ga doživljavali?

- Zajec je bio autoritet, kao klinac sam obožavao Zajeca, kao nogometaša, kao osobu, Na kraju sam imao tu sreću da smo igrali zajedno...Bio mi je jedan od uzora u Jugoslaviji. Stvarno je bio broj jedan, barem za mene. Možda će netko drugi reći Mlinarić, Kranjčar, ali za mene kao vođa, kapetan, Zajec je bio broj jedan... Bio je autoritet nama mlađima, Kad god smo napravili nešto što nije dobro, ja sam se više bojao izaći pred Zajeca nego pred trenera...

Najbolji igrači iz Dinama?

- Zajec i Mlinarić. Mlinka je bio jedan od boljih igrača u Jugoslaviji. Imao je sve, lijeva noga, desna, dribling, centaršut...Hitar, brz, slobodni udarac izvodi lijevom ili desnom, svejedno bio je fantastičan igrač. Jedino što nikad nije bio fizički spreman, tu je onako, malo.. Nije volio trenirati. Ako je bilo mjesec dana pauze, došao bi s nekoliko kilograma viška...Današnji su igrači spremni cijelu godinu, u to vrijeme se i drugačije živjelo, nije bio ovakav pritisak, nije bilo ovoliko novca... Živjelo se drugačije i ljepše....

Mlinka nikad nije prežalio što su ga maknuli s popisa za SP 1982.

- Nikad mi nije bilo jasno kako igrač kao Mlinka nije imao najmanje 50 nastupa za reprezentaciju... Je li razlog što je bio u Dinamu, a ne u Zvezdi, stvarno ne znam... Išao je Deverić, koji je te 1982. igrao sezonu života, rješavao je sve važne utakmice. Išao je kao klinac na SP sa svim tim igračima... Iz Dinama su bili samo Zajec i Deverić, a trebalo je puno više igrača iz Dinama ići... Mlinarić, naprimjer...

Tko je bio popularniji u Zagrebu, Mlinka ili Zajec?

- Hm, Zajec je bio cjenjeniji. Klinci su vjerojatno voljeli više Mlinarića, dok su ovi zreliji više cijenili Zajeca. Cijela Hrvatska je cijenila Zajeca, Split, Vinkovci, Zadar, svi su cijenili Zajeca...Bio je takva osoba, nije bio nametljiv, nikad ništa niste znali o njemu,bio je povučen, ali je bio autoritet...