'Buraz, pogledaj, ovako ti izgleda trofej za prvo mjesto'

Domagoj igra u Dinamu, klubu gdje su plaće stotine tisuće eura. Brat Ivan igra u Jarunu, klubu gdje se igra za 500 kuna, a najveća nagrada je roštilj. Domagoj ove sezone nema ni jedan trofej, a Ivan ima. I to s klubom u kojem je Domagoj ponikao. 

- Jedva čekam da dođem doma, da stavim pehar na stol i kažem bratu: ‘Evo, pogledaj, ovako ti izgleda trofej’ - kaže kroz smijeh Ivan (27), koji je četiri godine stariji od Domagoja.

Ivan je s Jarunom osvojio naslov 1. zagrebačke lige i izborio plasman u međužupanijsku. Da stvar bude bolja, pola momčadi su igrači ponikli u Jarunu. Imaju domaćih igrača više nego Barcelona. Točnije, La Masia. I trener je bivši igrač Jaruna, pa je to pravi primjer kvartovskog kluba, koji je prirastao srcu svih Jarunčana. 

- Osam igrača je iz naše škole, nema plaćenika, kako zovemo igrače koji dolaze zbog love. Škvadra smo, igramo iz gušta, pola nas je s Jaruna, dio s Gredica, Prečka i Španskog, svi smo, praktički, u 500 metara. Imamo kemiju koja nas veže. Sve je počeo Nenad Potočki, koji je bio trener prije tri sezone. Kao, ajmo, dečki, zašto ne bismo probali malo ozbiljnije, pa napasti prvo mjesto. I tako je krenulo. Potom je bio Marko Lozo, a sad nam je trener Danijel Lovrić, koji je isto bivši igrač Jaruna - kaže Ivan.

I brat Domagoj je prve korake napravio u Jarunu. Bio je najbolji igrač generacije.

- S Jarunom je pobjeđivao Hajduk i Dinamo, bili su sjajna generacija. Na turniru u Kustošiji došlo je 32 momčadi, Dinamo, Hajduk, Željezničar, Hit Gorica... Domagoj je bio proglašen najboljim igračem turnira, igrali su finale protiv Kustošije... Nakon toga ga je pozvao Zagreb, pa potom Dinamo - otkrio je Ivan.

Jarun je kvart u kojemu se navija za Dinamo, a u prostorijama kluba, 17. lipnja 1989. godine, osnovan je HDZ. Kao jedan od prvih gostiju u prijateljskoj utakmici došao je Dinamo sa Šukerom, Bobanom i Shalom..

- Gotovo svaki dan mi netko u prolazu dobaci: ‘Ej, Pavek, daj reci burazu za dres’. Pokušavam udovoljiti, ali nije lako.Mogu misliti kako je tek bratu. Ali, ok, mjesečno donese dva, tri dresa, pa onda podijelim. Družim li se s igračima Dinama? Ma, ne. Nisam takav lik, ne želim se nametati, da ispadne da se guram.

Naravno, kad ponestane novca, Domagoj uvijek uskače.

- Uvijek ‘pogura’. Siguran sam da sam potrošio više njegove love, nego on, ha, ha... Jesam li upoznao igrače Dinama? Ma, nisam takav, ne da mi se ići s bratom, pa da ispada da se guram ili ne znam što... Imam ja svoju škvadru..

Ivan se umjesto nogometne odlučio za akademsku karijeru. Upisao je Ekonomski fakultet, a do diplome ga dijeli jedan ispit.

- Radim u tvrtki koja se bavi peletama za grijanje, a treniram četiri puta na tjedan. Mislio sam se posvetiti nogometu, ali sam shvatio da tu neće biti kruha, pa sam se okrenuo fakultetu. Evo, sad završavam. I igram u Jarunu iz gušta. Kapetan? Naravno da sam kapetan, pa mora netko u kući imati vrpcu, kad već buraz nema - smije se Ivan, koji će naslov proslaviti u subotu. Uz neizostavnu himnu: “Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Jarun prvak bude, pa da ja poludim”.