Đalović: Mišković mi je rekao 'ako se bojiš, nema problema'. Igraču znam reći 'ne budi kao ja'

Radomir Đalović bio je donedavno ime koje se u trenerskom svijetu spominjalo tek u prolazu. Nekadašnji reprezentativac Crne Gore i povremeni povratnik u HNL-u, u svojoj prvoj samostalnoj sezoni na klupi Rijeke, napravio je ono o čemu drugi treneri sanjaju cijelu karijeru, osvojio je dvostruku krunu. Rijeka je ostavila Dinamo i Hajduk bez trofeja i pokorila konkurenciju. I to u sezoni u kojoj je klub prodao ključne igrače i doživio težak europski poraz od Olimpije. No Đalović je ostao smiren, vjerovao u svoj kadar, i pobijedio.

Pokretanje videa...

01:05

Živio je u baraci i sanjao igrati za Zvezdu pa postao legenda Rijeke. Tko je Radomir Đalović? | Video: 24sata Video

Jeste li mogli predvidjeti da će biti ovakav ishod, jeste li se usudili sanjati duplu krunu?

- Kad kreneš raditi neki posao, a meni je ovo poziv, razmišljaš i imaš velike, visoke ciljeve. Možda sam se u početku potajno nadao i vjerovao, ali kad smo doživjeli taj poraz u Ljubljani (5-0), gdje smo imali nesreću da smo imali trovanje igrača koji su imali koronu, bilo je teško. Poslije toga bilo je samo da preživim iduću utakmicu. Igrali smo s Dinamom koji je pobijedio Qarabag i ušao u Ligu prvaka, nisam baš razmišljao u tom smjeru, samo da se preživi, ali kako je odmicalo prvenstvo i što je vrijeme više prolazilo, vjerovao sam da možemo otići do kraja - rekao je Đalović gostujući na Al Jazeeri Balkans.

Došli ste u klub kad su vas mnogi osporavali, kad je klub rasprodao neke od najvažnijih igrača (Nediljko Labrović, Veldin Hodža, Franjo Ivanović). Kolika vam je to satisfakcija s odmakom?

- Predsjednik me pozvao i pitao jesam li spreman biti trener. "Ako se bojiš, nema problema, naći ću trenera". Normalno, prihvatio sam poziv jer živim i radim za to, to je san svakom treneru. Imao sam sreću što sam imao predsjednika koji mi je vjerovao i dao mi priliku, svaki mladi trener može to samo poželjeti. Prije toga tri godine bio sam pomoćnik. Imali smo na početku te dvije-tri loše utakmice i onda je krenulo. Prodavali smo igrače, otišli su Ivanović i Hodža, standardni igrači, ali klub je tako funkcionirao i prije mene. Bilo je i puno teških trenutaka, ali imao sam sreću što sam poznavao sve te igrače i znao kakvi su profesionalci, kakav su karakter i to mi je omogućilo da lakše radim posao.

Je li vam pogonsko gorivo bila činjenica da se dokažete s obzirom na to da samostalno niste vodili nijednu momčad?

-  Treba čestitati predsjedniku i ljudima u klubu koji su mi dali priliku, oni su to prepoznali, ljudima treba dati šansu. Ne možemo odmah "A ovaj nema pojma, šta su njega stavili, ne može on, bio je pomoćni trener...". Bio mi je ogroman motiv i meni i mojim igračima i ljudima koji rade sa mnom. Oni su zaslužni koliko i ja. Uvijek su u prvi plan stavljali Dinamo i Hajduk. Dinamo je godinama bio prvak i toliko puta osvajao naslove. Hajduk ima ogromnu ambiciju, uložio je ogroman novac, doveo trenera, imao igrače Rakitića, Livaju, Dinamo je igrao Ligu prvaka... To nam je bio veliki poticaj da budemo još bolji.

Koliko vam je to pomoglo, što nemate pritiska?

- Dinamo je navikao osvajati, to je kvaliteta da se snalazite pod pritiskom. I naš je cilj uvijek biti u vrhu hrvatskog nogometa i normalno da ćemo iskoristiti priliku. Nemamo pritisak da moramo biti prvi, što nam nekad i olakša. Ali otkako je došao Mišković, u ovih 13 godina osvojili smo dva prvenstva, pet kupova, momčad je naučila osvajati i prije mene. Značilo nam je da oni budu u prvom planu, a mi smo pokazali koliko smo dobri kad su došle odlučujuće utakmice. Vidjelo se i po nama da smo imali malo pritiska, da igrači nisu stalno u tim situacijama jer imamo dosta novih igrača i onih koji nikad nisu osvajali. Na polusezoni smo ostali bez tri izvanredna igrača (Galešić, Smolčić i Pašalić), doveli smo momke koji su imali neko iskustvo, što nam je na kraju puno pomoglo.

Koja je tajna uspjeha? Dobra komunikacija s igračima, njihovo povjerenje, taktičke promjene, priprema za protivnika?

- Sve zajedno. Momci imaju izvanrednu kvalitetu, bili su svjesni koliko su dobri. Ja sam im samo pomogao da to još više spoje i da ispravimo neke stvari koje smo godinama prije radili pogrešno. Vjerovao sam samo u rad, kad daješ maksimum onda si čist prema sebi. Ima i puno faktora, hoće li doći rezultat ili neće, ali nemaš si što zamjeriti kad daš sve od sebe. Sreća je da sam imao takvu momčad, i ja sam griješio, ali i prolazio s njima i pobjede i kad smo pobjeđivali i kad smo gobili. Cijelo vrijeme sam im govorio da budemo normalni, da se ponašamo isto, da se ništa ne mijenja. Napravili smo izvanredan timski duh, bili kao obitelj. To je prednost našeg kluba, puno je igrača koji su imali u karijeri neke loše trenutke pa se vratili i opet eksplodirali u Rijeci. Imamo i strašne navijače bez kojih sigurno ne bismo uspjeli. Prekrasan je grad, igrači koji dođu u Rijeku osjećaju se lijepo, ugodno, a onda i njihova forma i izvedba budu još bolji jer im je sve drugo kako treba. Ponekad je to jako važno u nogometu.

Najčešće ste igrali formaciju 4-2-3-1, koliko je ona bitna u odnosu na energiju igrača?

- Gledajte, spremate se za utakmicu i napravite sve, prođete svaki detalj, znate sve o protivniku, i onda se dogode neke stvari na koje ne možete utjecati. Ali ako imaš pravu energiju, ako su momci predani od početka, onda to izvuku. Bitna je i taktika i formacija, ali moraš vidjeti kakve igrače imaš. Svi bismo mi treneri voljeli da igramo kao City, Liverpool, Guardiola, Klopp.. To su izvanredni treneri, ali moraš vidjeti prvo što imaš kod sebe. Imao sam sreću da sam poznavao igrače jer sam cijelo vrijeme bio tu, da smo doveli iskusne igrače, i to nam se vratilo.

Igrali ste u raznim državama od Rusije do Rumunjske pa i Kine, tko je od trenera ostavio najveći trag na vas?

- Sigurno Cico Kranjčar, s kojim sam bio i u Zagrebu i u reprezentaciji Crne Gore, i u Iranu gdje smo bili zajedno i osvojili Kup. On je bio nevjerojatan čovjek, ljudska i trenerska gromada. Rezultati stoje iza njega. Samopouzdanje i taktičke stvari koje je davao je nevjerojatno. Imao sam sreću da mi je trener bio Zlatko Dalić koji me doveo u Rijeku, od njega sam puno naučio, i u Zagrebu od Mile Petkovića. Od svakog trenera uzeo sam ponešto. Ali dok sam bio pomoćnik, uvijek sam analizirao sebe. Gledao sam što je napravio glavni trener, a onda bih zamislio što bih ja napravio na njegovom mjestu, bih li to tako? Nema pravila u nogometu. Trebaš samo racionalno slušati instinkte i predano raditi.

Je li vam iskustvo igranja diljem svijeta pomoglo tijekom ove sezone?

- Puno. Neka iskustva koja govorim igračima, pogotovo negativna koje sam imao, govorim igračima. Govorim im "nemoj biti kao ja, nemoj raditi te stvari jer znam kad pogledam, kad se okrenem, da nije bilo dobro". Pokušavam igrače naučiti nekim stvarima, da budu svjesni trenutka u kojem jesu, da igraju za Rijeku, da su prvaci Hrvatske, da imaju izvanrednu priliku. "Tko zna kad ćeš u životu imati takvu priliku, a ti si tu sad", govorim iz nekog svog iskustva. Teško je, karijera je kratka, ja sam mijenjao klubove, nekad i ima razloga za to. Uvijek sam htio igrati, borio sam se. Možda i nije dobro tako često mijenjati klubove, ali sam prošao dosta zemalja, naučio puno i o tim zemljama i od stranih trenera s kojima sam radio. Na kraju ništa ne bih mijenjao.

Očekujete li masovni odljev igrača i može li Rijeka opet biti konkurentna?

- Ja to sigurno ne mogu promijeniti, predsjednik je tako napravio klub i tako djeluje, neki su prerasli ligu i bilo bi ih nepošteno zadržavati. Budžet nam dolazi od prodaje igrača. Važno mi je da zadržimo kadar barem za kvalifikacije za Ligu prvaka i europske utakmice koje dolaze. Na nama je da pronađemo nove igrače i napravimo dobru momčad, da povećamo vrijednost i igračima i da se iduće godine borimo da budemo jedni od prve tri, četiri momčadi. 

Kakva su vam očekivanja za iduću sezonu?

- Najvažnije je da se dobro spremimo, da se pojačamo, da dovedemo dva-igrača jer nam trebaju za kvalifikacije Lige prvaka. Predstavljamo Hrvatsku, očekujem da napravimo iskorak u Europi, osim Dinama i Rijeke u prošlosti nitko nije godinama ulazio u skupine i jako je teško, fali nam i koeficijent. Očekujem da i u idućem prvenstvu budemo konkurentni. Gdje će nas to dovesti, vidjet ćemo. S obzirom na iskustvo prvaka od ove godine i pojačanja, i u idućoj sezoni bit ćemo konkurentni do kraja. 

Što biste smatrali neuspjehom iduće sezone?

- Da ne budemo među prve četiri ekipe u HNL-u ili da doživimo neuspjeh u Europi. Ali radit ćemo pradano, dovest ćemo igrače. Vjerujem u klub, ljude, navijače i momčad. Imamo predsjednika koji će sigurno napraviti sve. Ako ostanemo zajedno, nema straha.

Gdje se vidite za pet godina?

- Trenutačno u Rijeci. Brzo mi se ispunio san da postanem trener tog kluba. Želim kontinuitet, stabilnost i daljnji razvoj. Ambicije imam, ali učim i ne žurim. Nekad treba biti strpljiv.