'Divim se Ronaldinhu i Pjaci, a najteže mi je bilo - pjevati...'

Nikada neću zaboraviti svoju inicijaciju među seniorima, morao sam u Rovinju pjevati 'Za ona dobra stara vremena', bilo mi je prilično neugodno haha, kaže Antonio Marin (18) koji više nije najmlađi član modre ekspedicije.

Mladi dragulj hrvatskog nogometa nekoliko je mjeseci stariji od četvrtog golmana Renata Josipovića.

- Zadovoljan sam dosadašnjim dijelom priprema, još se vraćam od ozljede, pa sam tek ovih dana ušao u puni pogon. Mučili su me ti problemi sa zadnjom ložom, to je sve krenulo početkom prosinca, vratio sam se, ali onda obnovio ozljedu. Sada sam konačno potpuno zdrav.

Pokretanje videa...

00:26

Antonio Marin 9. siječnja napunio je 18 godina, a ovo su mu već treće seniorske pripreme...

- Da, bio sam i prošle godine sa seniorima ovdje, tako da sam znao kako to sve u Turskoj funkcionira. A prošao sam i ljetne pripreme u Sloveniji. Danas mi je puno lakše nego prošle zime, tada sam tek ušao u seniorski pogon. Od tada cijelu godinu treniram i igram sa seniorima ili B momčadi, tu sam fizički napredovao, ali i navikao na takav način rada, pa mi je sve puno lakše.

A sada Nenad Bjelica u kadru ima i puno više vaših vršnjaka...

- To me jako veseli, bio sam jako sretan kada ih je trener pozvao u Tursku. Ipak su to dečki s kojima sam na neki način odrastao, s kojima igram već dugu niz godina, ma to je moja generacija. Najčešće sam u njihovom društvu što je i logično, a ovdje na pripremama sam cimer s Horkašem.

Jeste li vi po dolasku u seniore imali 'inicijaciju', postoje li takve stvari u svlačionici Dinama?

- Haha, naravno da postoje, svatko tko dođe novi mora pjevati. Od ovih novih mladih igrača za sada nam je već pjevao vratar Josipović, ali do kraja će i drugi. Nema šanse da se izvuku od toga.

Dinamo odlično plovi i juniorskim vodama, juniori su prezimili u juniorskoj Ligi prvaka...

- Dobra smo momčad, odlična klapa, pa sada na proljeće idemo po prolaz protiv Lokomotiv Moskve. Svi želimo preskočiti onu našu generaciju koja je nesretno ispala od Anderlechta, tada su za juniore igrali Moro, Olmo, Gojak... Ali, nema tu nikakvih provokacija, ne pričamo previše o tome.

Antonio Marin iz jesenskog dijela sezone pamti i najčudniju utakmicu u životu...

- Da, to je bio onaj juniorski dvoboj u Astani. Nemogući uvjeti, na to se nitko normalan ne može naviknuti. Dugo smo putovali, pa igrali u 6 ujutro, stvarno nije bilo lagano igrati tu utakmicu. Ja sam prije nje popio tri kave, ali i dalje nisam mogao normalno igrati. Jako, jako čudna tekma.

Dinamo na vašim krilnim pozicijama ima strašnu konkurenciju, tu su Hajrović, Kadzior, Oršić, Šitum, Menalo...

- Neka, normalno je da u ovakvom klubu vlada ozbiljna konkurencija. Tko je najbolji? Ma teško je tu nekoga izdvojiti, svi su odlični igrači, da nisu ne bi bili danas u Dinamu.

Kako ste zadovoljni svojim napretkom u Dinamu?

- Ma jako sam zadovoljan, ovdje sam okružen kvalitetnim igračima i trenerima koji mi puno pomažu u odgoju.

Jeste li vi već imali i nekih inozemnih ponuda?

- Da, bilo ih je. Ništa pretjerano, ali za neke znam. Iskreno, uopće se ne zamaram takvim stvarima, premlad sam još za odlazak u inozemstvo.

Znači ne žuri vam se u inozemstvo? Do kad bi voljeli ostati u Maksimiru?

- Ne znam, ali želim u Dinamu ostaviti neki veliki trag.

Vaši igrački uzori?

- Kao klinac sam se najviše divio Ronaldinhu, a od Dinamovih igrača kojih se sjećam najdraži mi je uvijek bio - Marko Pjaca.

Na čemu još morate najviše raditi, koji dio svoje igre dodatno unaprijediti?

- Mislim kako sam već puno napredovao u nekim detaljima, ali imam još toliko prostora za napredak. Svakako moram poboljšati fazu obrane i iguru u dva smjera, ali i puno raditi na igri glavom.

I što se radi u Turskoj u slobodno vrijeme?

- Ma najčešće igram PlayStation, ali se i puno družim sa suigračima - završio je Marin.