Dinamu treba dokazani trener, a ne mladići koji će se učiti...

S ovakvim Dinamom bi svatko od vas ovdje okupljenih mogao biti prvak. Pa ne treba trener za HNL, nego za Europu, rekao je jednom u društvu novinara Zdravko Mamić.

I s tim se može svatko složiti. Ruku na srce, za pobijediti Cibaliju ili Istru s Modrićem, Eduardom, Ćorlukom i ostatkom društvom nekad, odnosno Soudanijem, Gavranovićem i Ademijem danas i nije neka nauka. No, čim dođe u Europu, Dinamo postaje kanta za napucavanje. Volio bih da nam netko može objasniti kako, primjerice, Legija iz Varšave, koja nema niti jednog igrača skupljeg od 300.000 eura može Real Madridu zabiti tri gola, koliko Dinamo nije zabio u tri ciklusa Lige prvaka? Ili, kako jedan APOEL može proći skupinu Lige prvaka, a Dinamo ne može zabiti ni gol? A igrali su Eduardo, Ćorluka, Modrić, Kovačić, Badelj, Vukojević, Vrsaljko, Vida, Kramarić...

Danas, kad je čak i naslov u HNL-u pitanju, Dinamo je u velikim problemima. Nemaju trenera, nemaju atmosferu, a nemaju ni skautsku službu. Jer, skaut koji u klub dovede Lecjaksa morao bi iste sekunde, skupa s njim, potražiti novi posao. Ništa bolji nisu ni Stojanović i Lešković, a i njih su Dinamovi skauti ocijenili kao vrhunski materijal. I kad kao trener dobijete takav materijal u ruke, morate imati "mourinhovsku" inteligenciju da vam momčad ne primi gol.

Mourinha Dinamo nema. Niti će ga ikad imati. I koga onda postaviti na klupu. Prvo, neke stvari treba govoriti jasno i glasno, bez kompromisa, a to je da Dinamo nije poligon za učenje. Nije to regionalni ligaš, da dojučerašnji kapetan preuzme momčad, pa se malo uči kako je kad s mamurlukom utakmicu možeš provesti sjedeći. Dakle, Dinamu treba dokazani trener. Jer, ako je Dinamo slao na kaljenje Eduarda, Modrića, Ćorluku i slične, onda bi isti recept morao vrijediti i za mlade trenere. Prvo na kaljenje, pa ako se dokažete, vrata Maksimira su otvorena.

Jedan od onih koji ispunjava sve kriterije je Nikola Jurčević. Kad je prvi put bio u Dinamu, bio je još početnik. U međuvremenu je prošao reprezentaciju, a kad je Slaven Bilić između trojice svojih pomoćnika izabrati jednog, koji će s njim u daljnju avanturu, izabrao je Jurčevića. I tako je Jura krenuo s Bilićem u novi posao i prošao  Lokomotiv Moskvu, Bešiktaš i na kraju West Ham. Iskustva koliko hoćete. Dinamovac je, radišan, susretljiv i kao takav sigurno bi se nametnuo.

Drugi je Igor Pamić. Ako netko ima karizmu, onda je to Div iz Žminja. Od Karlovca, koji je bio sinonim za pivo, napravio je ozbiljnog prvoligaša. I tako smo otišli na treninge Karlovca vidjeti koju to tajnu formulu ima Igor Pamić. A ona je jednostavna. Da čujete tišinu kad Paminjo zagrmi na treningu, sve bi vam bilo jasno. Ne čuje se ni muha. Nema pametovanja, švercanja kod trčanja krugova, promašenih centaršuteva i slično... S Istrom je, možda ste zaboravili, triput pobjeđivao Hajduk na Poljudu!! A osim Dinama, u HNL-u nema momčadi koja je toliko često uzimala pun plijen na Poljudu. S Karlovcem je radio čuda i u jednom trenutku bio vodeća momčad prvenstva, a 2010. završili su na petom mjestu. Sjećamo se jednog treninga, bilo je to u listopadu 2009. dva dana uoči dolaska Hajduka u Karlovac.

Paminjo je objašnjavao Harisu Redžepiju što i kako treba odigrati protiv Hajduka, točnije, da se spusti po lijevoj strani i završi akciju udarcem, a ovaj je, nakon Pamićevih instrukcija, počeo mahati rukama objašnjavajući suigraču nešto... 

- Redžepi, što mašeš, nešto ti nije jasno?

- Ma, je, šefe, samo sam mislio...

- Nemoj samo ti misliti, jer ako ti počneš misliti, odosmo svi u pi.. materinu. Napravi ovako kako sam ti rekao.

Redžepi se smušeno povukao. Dva dana poslije stigla je na red utakmica protiv Hajduka. Karlovac je pobijedio 1-0, a gol je zabio, Redžepi. I to upravo kako mu je Pamić objasnio. 

Stoga, ako u Dinamu žele rezultat, trener mora biti dokazana vrijednost, nešto kao Nikola Jurčević ili Igor Pamić. Potonji nikad nije dobio priliku iako godinama u HNL-u radi sjajan posao. Možda ga se u Maksimiru boje, jer kad Pamić zagalami....