Nema panike, na dobrom smo putu, ali ne smije biti ni nojevskog ponašanja. Glave igrača moraju biti gore, a svih ostalih, od izbornika do predsjednika, daleko od pijeska jer nešto ne valja, to vide svi...
Dobro, nije sramota izgubiti od Islanda, ali nešto tu ne valja...
Pobjedi se ne gleda u zube, istu frazetinu mogli bismo primijeniti i za stanje na tablici. A tamo je Hrvatska prva, Island drugi.
OK, ne briljiramo, nije da stvaramo 14 šansi po utakmici pa nesretno izgubimo, ali sjetimo se kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2016. Pa mi nismo mogli dobiti Azerbajdžan, izgubili smo od Norveške pa na jedvite jade dobili Maltu, a opet smo u Francuskoj igrali jedan od najljepših nogometa na turniru.
Na kraju, važno je što prije zaboraviti poraz od Islanda jer to nije nikakva tragedija niti katastrofa, najmanje blamaža i sramota. Jer Hrvatska nije izgubila od 'indijanaca', izgubili smo od domaćina koji na tom stadionu četiri godine ne zna što je poraz.
Taj Island pobijedio je Tursku, na Euru je izbacio Englesku, odigrao je 1-1 s kasnijim prvacima Europe Portugalcima... Nemaju Modrića, Perišića ni Mandžukića, ali imaju momčad. Izgubili smo, OK, loš dan, lipanj, umor, pristup, što god, ali pogled na ljestvicu trenutni je lijek protiv depresije i panike.
Hrvatska je prva i ima sve u svojim rukama. Čeka nas Kosovo doma gdje ne bismo trebali imati problema pa teško gostovanje u Turskoj. Potom Finska kući pa Ukrajina u gostima. Nadamo se da ćemo do Ukrajine sve riješiti, ali isto tako ne smijemo slijepo gledati u tablicu i ponavljati da smo prvi na ljestvici. Jesmo, ali Island ima isti broj bodova i samo jedan poraz u zadnja četiri kola stavio bi nas u gadnu situaciju.
Poraz od Islanda nije nikakva sramota, ali ako ova, jedna od najtalentiranijih generacija Hrvatske, ne uspije izboriti SP s igračima Barcelone, Reala i Juventusa, onda možemo pričati o blamaži. U tom slučaju kofere bi trebali pakirati svi, od portira do vrha HNS-a jer Rusija bi za Modrića, Ćorluku, Mandžu i Raketu mogla biti kruna karijere i posljednja šansa da izađu iz sjene brončanih Vatrenih.
Nema panike, na dobrom smo putu, ali ne smije biti ni nojevskog ponašanja. Glave igrača moraju biti gore, a svih ostalih u reprezentaciji, od izbornika do predsjednika, daleko od pijeska jer nešto ne valja, to vide svi. Na izborniku, stožeru i igračima je da to poprave i odu na Svjetsko prvenstvo.