Donio im više od 100 milijuna eura, a sad je postao suvišan

Slika prva. Kolovoz 2017. Dinamo ispada od albanskog Skenderbega, igrači žele pobjeći iz Maksimira glavom bez obzira, Liga prvaka svjetlosnim godinama udaljena. Cijela momčad vrijedi oko 45 milijuna eura. Ako i toliko.

Slika druga. Rujan 2019. Pun Maksimir, Dinamo pobjeđuje Atalantu 4-0. Nitko od igrača ne želi iz Dinama, sanja se o osmini finala Lige prvaka. Momčad vrijedi gotovo 150 milijuna eura. Ako ne i više.

Čak i da ne znate ništa drugo, da ste zaspali u kolovozu 2017., a probudili se u rujnu 2019. bilo bi vam jasno da se nešto promijenilo.

Od igrača za koje je, ruku na srce, malo tko i čuo, Nenad Bjelica i stožer napravili su reprezentativce, podigli vrijednost momčadi za 100 milijuna eura i još toliko, dakle, još100 milijuna eura donijeli Dinamu, što kroz plasman u Ligu prvaka, prihode od ulaznica te na kraju transfera igrača. I ne samo to, Dinamov rejting je narastao do te mjere da Pep Guardiola na Etihadu do 90. minute nije mogao računati na sigurna tri boda. Dinamo je od ružnog pačeta postalo prekrasan labud, u gradu se opet pričalo o Bjelici, Oršiću, Petkoviću, Ademiju, Livakoviću kao nekad o Mlinariću, Kranjčaru, Cerinu, Deveriću i Ćiri Blaževiću.

Slika treća. Ožujak 2020. Najuspješniji stožer u posljednjih 30 godina je otjeran, igrači proživljavaju najteže dane, Bjelica je stjeran u kut, a raskol u Dinamu nikad veći.

Nije teško biti Nostradamus pa otići korak dalje i kistom nacrtati četvrtu sliku.

Umjesto Bjelice doći će neko novo lice, koje neće imati apsolutno nikakav autoritet kod navijača, još manje kod igrača, a najmanje kod čelnika Dinama. Da se ne zavaravamo, neće biti doveden da razmišlja svojom glavom.

Jednom su pitali Billa Clintona, dok je bio predsjednik SAD-a, koji mu je najbojli savjetnik, a stari Clinton je odgovorio: “Onaj koji uvijek razmišlja suprotno od mene, jer ako razmišlja isto kao i ja, onda je jedan od nas dvojice suvišan. A to sigurno nisam ja”.

I to najbolje oslikava situaciju u Maksimiru. Da bi Dinamo bio uspješan klub, mora postojati različitost mišljenja. Treneri sa savitljivom kičmom su poželjni u Maksimiru, no sjetite se kakve su rezultate ostvarili... Prvak Hrvatske s Dinamom, ako ćemo iskreno, može biti svatko. Jer tko god je bio trener Dinama u posljednjih 15 godina, izuzev jedne, bio je prvak. Tko god je bio trener Hajduka, nije bio. A nije da su baš u Dinamu radili sve stručnjaci, a u Hajduku diletanti i neznalice.

Bitno je što napravite u Europi, a Dinamo je pod raznim stručnjacima postao kanta za napucavanje i sinonim za sramoćenje. Pod Bjelicom je postao ozbiljna momčad i vratio klub narodu. Smijeniti stožer, bez da se uprava pogleda u ogledalo, pucanj je u vlastito koljeno...