Došao je sasvim tiho, a odlazi kao najveći u povijesti sprinta

U legendu je ušao tiho, odjednom. Sjećam se toga dana kao da je bilo jučer. Asafa Powell je bio glavna uzdanica Jamajke, prvi reprezentativni sprinter, aktualni svjetski rekorder na 100 metara... Vodio je ogromne bitke s Amerikancem Tysonom Gayem ni ne sanjajući da će uskoro prepustiti tron vladara najpopularnije atletske discipline.

Rivalitet ove dvojice bio je velik, neopisiv riječima. Možda i najbolji primjer je ovaj današnji, između Usaina Bolta i Justina Gatlina. No do toga ćemo doći. Powell i Gay su bili nešto kao Ayrton Senna i Alain Prost u Formuli 1, kao Muhammad Ali i Joe Frazier u boksu, kao Janica Kostelić i Anja Pärson u skijanju ili Ivano Balić i Nikola Karabatić u rukometu. Toliki su rivali bili. A onda se pojavio on. I ušao u povijest.

Toga dana, 31. svibnja 2008. godine, pojavio se kao grom iz vedra neba. A bilo je vedro i sunčano. Prišao mi je kolega s treninga i rekao: "Jesi čuo, Usain Bolt je srušio svjetski rekord." Zastao sam u čudu i upitao: "Čekaj, Bolt je srušio rekord Asafe Powella? Jesi siguran?" I zaista je tako bilo.

Dečko koji je do tada trčao samo 200 metara, uz eventualni nastup u štafeti na 4x100, srušio je rekord velikog Asafe. I to u petoj službenoj utrci na 100 metara! Reebok Grand Prix u New Yorku ostat će zapamćen kao mjesto prvog svjetskog rekorda Usaina Bolta (9,72 s), a cijela priča dobija dodatnu notu uzvišenosti znajući da je svoj dio u velikom postignuću dao i spomenuti dvojac s početka - Asafa Powell i Tyson Gay. 

Powell je bio aktualni svjetski rekorder do tog trenutka i najveća jamajkanska zvijezda, a Tyson Gay je upravo u New Yorku po drugi put završio kao drugi iza Bolta.

- Bio je nevjerojatno brz. Činilo se kao da njegova koljena idu iznad razine moga lica - rekao je tada Gay.

Problem kod atletičara je što, vjerovali ili ne, vrlo mali broj uspije ostati na najvišoj razini. Nije se jednom događalo da netko zasja na trenutak pa u potpunosti nestane u bezdanu ozljeda i iščezne kao da ga nikad nije ni bilo. Činilo se kao da će i Bolt iščeznuti pogotovo jer je nailazio na brojne kritike nakon što je odbio trenirati 400 metara. Nekada su mu govorili da je nasljednik velikog Michaela Johnsona, a sada su mu govorili da je lijen i da nikad neće postati najveći. On ih je sve demantirao.

Srušio je Johnsonov rekord na 200 metara, ali suvišno je sada govoriti o tome i svim njegovim postignućima. Ta tema će biti opjevana na nekom drugom mjestu, u nekom drugom članku, nekom drugom prigodom. No ipak ću spomenuti ona najveća, a to su zlata na Olimpijskim igrama. Bolt ih je osvojio devet. U Londonu je obranio zlata iz Pekinga na 100, 200 i 4x100 metara, a u Riju je sve ponovio. Ni jednom sprinteru u povijesti to nije uspjelo. Drži svjetske rekorde u sve tri discipline i, kao što se to svojevremeno govorilo za Asafu Powella, ne vidim načina kako će ga netko 'skinuti'. Barem u skorije vrijeme.

Dodatnu čar svemu ovome pridodaje i priča o "Borbi dobra i zla". Tijekom cijele Boltove karijere provlačio se jedan čovjek, onako iz sjene, a tako će i ostati zapamćen. Justin Gatlin uvijek je bio stepenicu niže od Bolta, a nije ga uspio "pobijediti" unatoč tome što je bio dopingiran. I otud simbolični naziv "Borba dobra i zla". Bolt je pokazao da je najveći ikada onim što mu je dano, onim s čime se rodio, a noćas je ispisao povijest i otrčao svoje zadnje Olimpijske igre u stilu prije nego se povuče nakon Svjetskog prvenstva u Londonu iduće godine. Jer tako je najavio. Jer je to zaslužio. Jer je najveći.