Draženova večer u New Yorku: Sve je bilo u njegovom znaku...

Utakmicu protiv Chicago Bullsa Brooklyn Netsi posvetili su ostavštini nikad prežaljenog košarkaškog genijalca Dražena Petrovića. U Barclays centru, dvorani Netsa za koje je Petrović igrao od 1991. do 1993., cijela je večer bila u znaku Dražena.

Prije utakmice prikazao se video posvećen košarkaškom Mozartu.

VIDEO

Fantastična i topla gesta kluba danima je unaprijed bila najavljivana. Sve svoje društvene mreže Netsi su posvetili našoj legendi na oduševljenje navijača. 

Njegova majka Biserka došla je pokloniti se njegovoj ostavštini kao i ostatak publike u New Yorku.

- On je bio jedan i jedini. Njegova ostavština danas je za europske košarkaše, učinio je puno za njih. Dražen i košarka bili su vrlo povezani. Ponosna sam na svog sina i Netsa, doista cijenim sve ovo - rekla je Biserka Petrović neposredno pred utakmicu na koju je bila pozvana kao posebna gošća.

Uoči početka utakmice dobila je posebnu loptu Netsa na centru igrališta, a publika ju je pozdravila pljeskom.

Cijelu večer Netsi su puštali isječke iz Draženovih utakmica i tako mlađim navijačima pokazali kolika je veličina bio Petrović čiji ju je 'trojku' klub umirovio nakon tragične smrti 1993. godine.

Prvih 10 tisuća navijača koji su ušli u dvoranu dobili su Draženovu figuricu, no to nisu bili jedini suveniri u čast košarkaškog Mozarta.

- I danas je on uzor europskim igračima. Mladi igrači trebaju trenirati puno da bi bili dobri kao on i kako bi mogli igrati u NBA ligi. Trening je najvažnija stvar - dodala je Draženova majka koja se uoči utakmice pozdravila s upravom i igračima kluba.

Dražena pamtimo kao nevjerojatnog borca, profesionalca i sportaša izraženog pobjedničkog mentaliteta. Iako je u Europi bio velika zvijezda još dok je dominirao u dresu Cibone praktički kao tinejdžer, ostao je prizeman i skroman.

Anegdota kaže da je jedne zimske zagrebačke večeri istrčao iz svog automobila i potrčao pomoći nepoznatom čovjeku na ulici pogurati automobil koji nije htio upaliti. Pritom je navukao kapuljaču kako ga nitko ne bi prepoznao i pomogao riješiti problem.

Uzor svim generacijama

Također sjajnu priču ispričao je tadašnji skupljač lopti u Netsima, David Turetzky. Subotnja dvorana koju je koristila prva momčad subotom poslijepodne bila bi slobodna. David je volio doći ranije s ocem Herbom koji se i danas brine za rezultat na semaforu pa kad bi dvorana ostala skroz prazna, uzeo bi loptu i šutirao po košu. Zatim bi došao Dražen.

- Dražen bi uvijek došao prije svih. Izašao bi na teren kako bi se zagrijao, a tamo bih bio ja znojan od trčanja gore-dolje po terenu, no njega nije smetalo društvo pa je znao pucati sa mnom - počeo je David. 

On je tada bio osmi razred osnovne škole, a uskoro mu je Petrović postao idol.

- Kad je stigao sjećam se kako su svi bili oduševljeni njegovom radnom etikom, bio je opsjednut vlastitim tijelom i održavanjem forme. Čovjek je bio apsolutna mašina, samo je trenirao i trenirao. Bio je toliko opsjednut i strastveno motiviran da to nije bilo istina. Bio sam samo klinac, ali već tad naučio me je koliko je mukotrpan rad važan, nevjerojatno je koliko je bio predan svom poslu - prisjetio se David.

Od 1991. do 1993. Dražen je postizao 21,4 koševa po utakmici i predvodio NBA 'tricaše' s 44,6 pogođenih šuteva. U obje sezone odvodio je Netse do doigravanja te bio u trećoj najboljoj NBA petorci u sezoni 1992/1993.

Kroz nekoliko mjeseci David i Dražen postali su prijatelji i uvijek je ispitivao Davida kako je završila njegova srednjoškolska utakmica. Budući da su obojica imali broj noge 46, Dražen bi mu davao svoje tenisice.

- Svaki trening, svaku utakmicu moje srednjoškolske momčadi igrao sam u njegovim tenisicama. Postao mi je idol, svaku utakmicu igrao sam s primišlju kako će me Dražen sutra ujutro pitati kako sam odigrao u njegovim tenisicama. Osjećao sam se kao košarkaška zvijezda u usponu. Prijatelji su me doživljavali kao zvijezdu - prisjetio se David pa zaključio:

- Nikad nisam pogledao ni jednu fotografiju ni snimku nesreće, ni jedan prilog na vijestima. Odbijao sam prihvatiti da se to dogodilo, da ga više nema.

Poginuo je u naponu snage, u 29. godini života na toj crnoj cesti kod njemačkog Denkendorfa 7. lipnja 1993., no ono što je ostavio iza sebe hrvatski ljubitelji košarke i sporta uopće pamtit će zauvijek.

I ne samo hrvatski, o Draženu se u NBA ligi i ostatku svijeta i danas priča s istinskim poštovanjem.

Kao ove večeri u New Yorku...