Genij kojem je život bio - šala: Priča o djetetu u tijelu čovjeka

Mihail Talj proslavljeni je sovjetsko-latvijski velemajstor te osmi svjetski prvak u šahu koji je preminuo 1992. godine, u svojoj 55. godini.

Rođen je sa deformacijom desne šake pa je imao samo tri prsta uz nevjerojatno oštar um. Kao dijete naučio je igrati šah gledajući očeve partije, a sa 20 godina postao je prvak SSSR-a, najmlađi u povijesti. 

Talj je zablistao na turniru kandidata 1959, održanom u Bledu, Zagrebu i Beogradu. U najjačoj konkurenciji Talj je pobijedio s 20 poena (od 28 mogućih), posebno lako pobjeđujući donji dio žrijeba (uključujući i mladog Bobbyja Fischera - 4:0). 1960. godine uvjerljivo je pobijedio svjetskog prvaka Mihaila Botvinika (+ 6, = 13, - 2) i postao osmi i dotad najmlađi prvak svijeta.

Isticao se po tome što je volio riskirati. I bio je apsolutno svojeglav. Od malena je imao zdravstvenih problema, bio je krhke građe i nikad nije pretjerano vodio brigu o zdravlju. Umjetnik u duši, duhovit i impulzivan. Volio je alkohol i cigarete, bio je baš pravi boem zbog čega je puno vremena provodio u bolnici. Tu je postao ovisnik o morfiju sve do smrti 1992. godine.

Imao je izuzetno napadački i agresivan stil igre. Lako je žrtvovao figure zbog ostvarivanja inicijative te je tako stavljao protivnike u poziciju da za pločom rješavaju teške probleme u kratkom vremenu.

Bio je drugačiji od Botvinika, Smislova i Petrosjana čija se igra smatrala dosadnom, budući da su puno toga ulagali u strategiju.

Ono što su bili Mozart i Beethoven u glazbi, to je bio on u šahu. Genijalan i neponovljiv.

Impresivna memorija bila je tek jedna od odlika njegove šahovske genijalnosti. Naučio je čitati u trećoj godini i brzo je počeo zabrinjavati učitelje i profesore jer ništa nije pisao u školi na predavanjima. No, on zadatke je lakoćom napamet rješavao.

Američki velemajstor Benke jednom je zgodom na partiju s Taljem došao s tamnim naočalama jer je vjerovao u Taljeve parapsihološke moći, govorio je da hipnotizira protivnike svojim ogromnim i prodornim crnim očima i pogledom.

Njegov 'luđački' stil igre zbunjivao je protivnike. Davao je konje, lovce, čak i kraljicu, samo zbog postavke figura na ploči. Na kraju je pobjeđivao. Rivali su uvijek grizli za mamac, no bilo bi im kasno kad bi shvatili kako je ih lisac 'navukao'. Rizik mu je donosio pobjede. Crtao je po ploči, išao je uvijek par koraka ispred svih.

- Postoje dvije vrste žrtava. One ispravne i moje. Volim odvesti svoje protivnike duboko u mračnu šumu iz koje samo jedan može izaći živ - govorio je Talj.

S druge strane, genijalni šahist bio je dijete zarobljeno u tijelu čovjeka.

- Miša je bio nespreman za život. Kada je putovao na turnire nije znao spremiti stvari u torbu. Nije znao kako uključiti peć. Ako bi me boljela glava, a kod kuće bio samo on, njega bi uhvatila panika. Kada bih sjela voziti auto, on bi mislio da sam stigla s neke druge planete. On je sve to mogao naučiti raditi, ali nije. To mu je bilo dosadno i nije bilo potrebe da to nauči. Svi kažu - da je Talj malo više brinuo o zdravlju, da nije vodio život kakav je... No, za ljude poput njega 'da je samo' je ideja apsurda. On u tom slučaju ne bi bio Talj - rekla je njegova prva supruga Sally Landau.

Njega je zanimala matematika. Legenda kaže da je brojao do beskonačno. Dvaput. Iako je bio bez dva prsta na ruci, svirao je izvrsno klavir.

Imao je bolji omjer od Fischera i Botvinika. Kad je jednom pobijedio Fischera rekao mu je 'Bobby, ku-ku', a poraženi Fischer je počeo plakati. Talj ga je htio samo oraspoložiti...

Legenda također kaže da je Talj jednom prilikom igrao protiv 11 najboljih šahista svijeta. Vezanih očiju, u isto vrijeme. I uspio je pobijediti na deset stolova. Jednu partiju je izgubio, a možete li pretpostaviti od koga, s kim je igrao na 11. stolu?

Isto kao i u životu. Protiv samog sebe.