Hajduk, Dinamo, Rijeka i Osijek imaju preko 1000 zaposlenih!

Manje upućene iznenadila je informacija koju je u svom prvom intervjuu prezentirao predsjednik uprave Hajduka Lukša Jakobušić, koji je kazao kako svaki mjesec mora osigurati čak 286 osobnih dohodaka. Pa iako je od navedene brojke svega 87 stalno zaposlenih i 39 igrača s profesionalnim ugovorima, dok ostatak otpada na 87 stipendista i one koji primaju naknade po ugovorima o radu, brojka izgleda poprilično velika.

Pokretanje videa...

01:59

Boro Primorac u Hajduku | Video: HNK Hajduk

No je li stvarno velika i koliko, možda će najbolje oslikati kad se usporedi s brojkama tri najveća konkurenta Dinama, Osijeka i Rijeke.

Tako Dinamov predsjednik Mirko Barišić mjesečno mora osigurati čak 470 dohodaka, od čega 111 za stalno zaposlene, 62 za igrače s profesionalnim ugovorima te 119 za stipendiste. Prvi čovjek Osijeka Ferenc Sakalj mora osigurati 192 mjesečna dohotka, od čega 86 za stalno zaposlene, 30 za profesionalne ugovore igrača i 70 stipendista. Rijeka je na najskromnijim brojkama, Damir Mišković mora svaki mjesec osigurati 130 dohodaka, od čega je samo 18 stalno zaposlenih, 31 profesionalni nogometaš te 21 stipendista, dok su ostali na ugovorima o radu... Previše, puno ili onoliko koliko treba? Procijenite sami.

Ono što svakako treba pojasniti je i da je razlog za veliki broj igrača s profesionalnim ugovorima u slučaju Dinama, Hajduka i Osijeka to što oni uz prvu imaju i drugu momčad u drugoligaškoj konkurenciji, a svi imaju prvotimce pod ugovorima koji su na posudbama. Očekivano, najviše ih ima Dinamo, 14 njihovih igrača s profesionalnim ugovorima su na posudbama, od Lokomotive, preko Varaždina do Rijeke, Rijeka koja nema drugu momčad ima ih devet, Hajduk pet, a Osijek četiri.

Što se tiče velikog broja stipendijskih ugovora, nije tajna da veliki klubovi plaćaju stipendije od par tisuća do par desetaka tisuća kuna najboljima i najperspektivnijima mladim igračima već u kadetskom uzrastu, dakle dječacima od 14 godina... Na taj ih način vežu uz klub sve do 18. godine, kada u pravilu oni najbolji potpisuju profesionalne ugovore.

Ono što Hajdukov i Dinamov pogon čini dodatno velikim su stadioni koje treba održavati. Maksimir je već dugi niz godina rupa bez dna u koju su ulupane stotine milijuna kuna, dok je Hajduk s Poljudom prošao nešto bolje, ali i on je već 40 godina star i traži stalna ulaganja, bez obzira igrale se na njemu utakmice ili ne, kao i bez obzira bilo gledatelja na tribinama ili ne.

Hajduk u pogonu koji brine o stadionu ima oko 25 zaposlenika raznih struka, od električara, vodoinstalatera, radnika na terenu... Rijeka uz Rujevicu mora brinuti i o Kantridi, a Osijeku će vrlo brzo trebati dodatnih zaposlenika zbog novog stadiona na Pampasu.

I Hajduk i Dinamo u sklopu stadiona imaju klupske hotele od 20-30 soba, kao i restorane koji osigurava hranu za zaposlenike, igrače, stipendiste... Kuhari i kuharice, konobari i konobarice, spremačice, pralje, čistačice, oružari... sve su to ljudi koji brinu o pogonu i kad je momčad na vrhu ljestvice i kad joj ne ide. I sve ih treba plaćati. Što je više utakmica, to su i zahtjevi veći, pogotovo ako je riječ o europskim utakmicama, koje zahtijevaju i posebno educirane osobe za komunikaciju s Uefom.

Ako ne znate, veliki broj zaposlenika brine i o imageu dva naša najveća kluba, kako o njihovim objavama na društvenim mrežama, tako i produkciji vlastitih video i tiskanih sadržaja. Postoje i osobe koje brinu o tradicijama Hajduka i Dinama, u Hajduku primjerice postoji osoba koja održava odnose s brojnim veteranima, organizira obilježavanja važnih datuma, utakmica, pa i komemoracija, brine o izdavanju monografija... Postoje i ljudi koji organiziraju i vode razgledavanje Poljuda i Hajdukovih trofejnih dvorana...

Ako se gledaju samo suhe brojke, one izgledaju zaista velike, štoviše zastrašujuće velike, no iza svakog tog broja krije se osoba koja svaki dan dolazi na posao i vrijedno odrađuje svoje zadatke. Bez obzira je li riječ o treneru, fizioterapeutu, oružaru, kuharici, pralji, čistačici, čuvaru, prodavačici u fan shopu, vozaču ili vodiču... svi oni i te kako zarade svoju plaću. A ako negdje treba štedjeti, najviše prostora ima kad su u pitanju  profesionalni i stipendijski ugovori. Jer, kako god okrenuli, najskuplji profesionalac prima mjesečno više od gotovo cijele radne zajednice svog kluba. Kako u Dinamu, tako i u Hajduku, Rijeci i Osijeku...