Hajduk na životu drže mladi jer im strance nitko ne želi kupiti

Bez obzira zvali je 'Škola baluna' ili 'Akademija', sjedio na njenom čelu hajdukovac ili dinamovac, bio Hajduk prvi ili u sredini prvenstvene ljestvice, jedna stvar se nikad neće promijeniti, Hajdukov omladinski pogon u svakoj generaciji izbacit će barem po jednoga igrača interesantnog stranim klubovima, koji su spremni za njega Hajduku izbrojati nekoliko milijuna eura.

Bilo da je riječ Igoru Tudoru, Nikoli ili Lovri Kaliniću, Mariju Pašaliću, Andriji Baliću, Nikoli Vlašiću, Karlu Letici, ili sutra Domagoju Bradariću, Mariju Vuškoviću, Anti Palaversi... Hajdukovi mladi igrači su tražena roba.

Potvrdio je to i ovaj prijelazni rok, u kome su na Poljud za sada sletjele tri ponude, Lilleova od 3 milijuna eura za Bradarića, jednako vrijedna Fiorentinina za Vuškovića te najnovija, ona Manchester Cityja za Antu Palaversu. Interes i ponude u sva tri slučaja službeno je potvrdio i poslovično suzdržani Hajduk, što znači da su one stvarne. Doduše, kada je u pitanju 8 milijuna eura u slučaju Palaverse, riječ je o ukupnom iznosu transfera, u koji su uračunati odšteta Hajduka, primanja igrača i bonusi..., no ipak, riječ je o i te kako zanimljivom iznosu.

Hajduk se za sada drži rezervirano, no činjenica je da će do kraja prijelaznog roka nekoga morati prodati, stoga i odbijanje ponuda Lillea i Fiorentine treba uzeti s rezervom. Jer, za one igrače kojih bi se Hajduk želio riješiti ponuda nema, pa će morati otići netko od mlađih.

Ništa novo, u top 10 izlaznih transfera Hajduka osam su transferi mladih igrača poniklih na Poljudu, samo su Niko Kranjčar i Senijad Ibričić ušli u to birano društvo, no obojica su na Poljud došli kao potvrđeni igrači i prava pojačanja. Štoviše, među brojnim strancima koji su igrali na Poljudu, samo su Franck Ohandza i Jean Evrard Kouassi odlaskom donijeli nekakvu zaradu...

I kad se sve navedeno uzme u obzir, potpuno je nevjerojatno da se Hajdukov omladinski pogon godinama devastira, da se o najvrjednijem klupskom resursu koji ga praktično drži na životu uopće ne vodi računa. Snovi o kampu i novim terenima su i dalje samo snovi, desetci mladih igrača iz drugih klubova i inozemstva dolaze na probe i dobivaju priliku, a domaći mladi igrači su po strani.

Odgajanje i prodaja vlastitih igrača, odnosno moto kupi jeftino – prodaj skupo, glavna su karakteristika uspješnih klubova. No ne i Hajduka, čim dođu do kakve – takve financijske stabilnosti, čelnici Hajduka okreću se inozemstvu, a tek kad u blagajni zavlada propuh, onda se silom prilika opet vrate vlastitim mladim igračima.