Hrvatski Hulk: Sanjam doček kao što su imali vaterpolisti

Bez problema je mogao biti sjajan borac. U to budite sigurni. Prvo je bio kadetski državni prvak u boksu, pa se prebacio na kickboxing i u 70 mečeva imao, pazite ovo, 65 pobjeda. Naravno, zar sumnjate, postao je svjetski juniorski prvak. Danas više ne prati borilačke sportove.

- Slabo, sve je postalo previše privatno, UFC ili MMA, to me baš ne zanima. Nedostaju mi K-1, Ernesto Hoost i takvi borci. Kickboxing je čišći, ili boks. Prošao sam i full contact, semi light... Volio sam taj sport, bio mi je nekako čak umjetnički. Uvijek sam imao nekakvu taktiku, bilo to u ringu ili na tatamiju.

No na jednom školskom natjecanju Stipe se odlučio prebaciti na atletiku. Iako, kako je jednom rekao, u početku mu je bilo strašno - dosadno.

- Trening atletike je neviđeno dosadan. Svaki dan se radi o jednom pokretu rotacije, a tako je osjetljivo. Tu se radi o milisekundi i ako pogriješite, nije dobro. Taj jedan pokret uvježbavate do savršenstva. Ma, trening je katastrofa, ali kad vam se sve spoji, kad shvatite da ste uspjeli napraviti sve savršeno i da slijedi savršeni hitac... Taj osjećaj ne neprocjenjiv.

Stipe je duhovnu obnovu pronašao u Međugorju.

- Puno mi je vjera pomogla. Volio sam borilačke sportove, ali sam ozlijedio leđa, pa jedna operacija, druga... Te ozljede su jedan od glavnih razloga zašto bacam kuglu. Osjetio sam da mi je Bog rekao da stanem malo. I učinio sam to. Stao sam malo i od tada ne treniram jednakom jačinom, ne treniram jako, nego pametno, Božja intervencija me vodi kroz treninge - rekao je Stipe Žunić, novi hrvatski heroj.

Bravo, Stipe...