I treninzi niželigaša žešći su od utakmice koja vrijeđa nogomet

Soudani je zabio tri gola, Dinamo je osvojio tri boda i tu priča o nogometu ovdje prestaje. Sve ostalo je, ma što tko mislio o tome, puno više kazališna predstava nego nogometna utakmica. I tako već devet godina, tako već 26 puta.

U naslovnim rolama je bilo tko, u sporednim također, jer ovdje je važan samo ishod. A on je, jasno je to svakome s trunkom zdravog razuma, izvjestan i prije nego što utakmica počne.

Izašla je na našim stranicama najava ove utakmice na dan njezina odigravanja, tekst s naslovom "Utakmica koju čak ni ovakav Dinamo ne može izgubiti" naišao je na kritike dijela čitatelja jer, kao, kako je moguće da se jedna obična nogometna utakmica tako najavljuje. I doista, ne bi to bilo prihvatljivo da je ovdje doista riječ o običnoj nogometnoj utakmici. Kao što nije.

Ovo je utakmica dviju momčadi istoga kluba, dvaju prvoligaša koji samim svojim postojanjem u ovom i ovakvom obliku narušavaju sve što nogomet jest, sve što bi sport trebao biti. Dokazi? Nema ih egzaktnih ni papirnatih, ali najgore u svemu ovome je što oni nisu ni potrebni ako čovjek koristi barem djelić mozga.

Neću kategorički ustvrditi da mladi igrači Lokomotive izađu na teren i ne žele pobijediti. To bi bilo glupo, barem kad je riječ o najvećem dijelu njih.

Postoje tu drugi načini, postoje tu neki suci koji "znaju" svoj posao, postoje treneri koji izvade iz igre najbolje igrače kad je frka. Odnosno, kad je Lokomotiva predobra. Postoji i stvar pristupa, motivacije, opće atmosfere u klubu... I kad se sve zbroji, dobije se broj 26. Toliko su puta ove dvije momčadi igrale međusobno, toliko puta Lokomotiva nije pobijedila Dinamo. Slučajno? Naravno da nije.

Lokomotiva je dobra mlada momčad, sastavljena od vrlo talentiranih igrača koja je u stanju u datom trenutku dobiti svakoga. I Hajduk, i Rijeku, i Osijek, i Belupo... Svakoga osim Dinamo. Koji je bolji od nje, uvijek je kvalitetniji, ali to nije jedini razlog. Evo, i ove nedjeljne večeri igrači Lokomotive se nisu pošteno ni uzrujali nakon što su primili gol, a jedini žuti karton - jedan jedini?! - dobio je Lovro Majer zbog prigovora.

Kako je moguće da klinci koji se protiv svih drugih momčadi često pretvaraju u ratnike, koji dobivaju i žute i crvene kartone, koji su se spremni potući s protivnikom ako zatreba, toliko nonšalantno doživljavaju uporno šamaranje od strane jednog protivnika?

Odgovor, naravno, znate i sami.

I onda, kad je već tako, stigne kazna. Ovoga puta u obliku asistencije, ali prave, klasične asistencije Lokomotivina braniča Denisa Kolingera Dinamovu napadaču Soudaniju. Slučajna asistencija, nenamjerna, ali to je valjda ta karma o kojoj se priča.

I opet će, jasno, biti onih koji će ove retke nazvati zločestoćom, teorijom zavjere ili kako već, ali takvima se neke stvari ni ne isplati objašnjavati. U zemlji u kojoj prečesto nenormalne stvari s vremenom i dozom melankolije postaju normalne, nije ni čudno što se takvo što događa i u sportu, što će i ovoga puta biti onih koji će ustvrditi da je i ovo samo jedna obična, normalna utakmica.

A istina je, naravno, da je malo toga oko nas normalno...