Igračima je umjesto liganja dao gumene krpe: Vidio sam grozne ozljede, spašavao i ljude na ulici

Petnaest godina pokušavao sam nagovoriti legendarnog fizioterapeuta Domenika Sisgorea, koji je danas preminuo u 58. godini, na intervju o Hajduku, ali on bi se svaki put samo nasmijao i kazao: ''Jesi lud, pa to bi bio zadnji intervju za nas obojicu. Više nas nikad ne bi pustili na Poljud''.

Viđali smo se na Poljudu gotovo svaki dan, s vremena na vrijeme podsjećao bih ga na željeni intervju, obećavao sam mu da neće biti 'nezgodnih pitanja' a on bi se samo zagonetno nasmijao. I onda je, ničim izazvan, jednoga dana samo kazao: ''Može intervju, ali ispričat ću ti samo 10%, ostalo će zauvijek ostati tajna. Ili tako ili nikako...''

Ni dan danas ne znam zbog čega je pristao, ali pretpostavljam da je presudilo to što sam mu jednom zgodom čestitao osvajanje kupa. Zagonetno me pogledao i upitao zašto baš njemu čestitam, a ja sam mu odgovorio da sam poprilično siguran kako je upravo on ubacio drugu loptu u teren i zaustavio opasan kontra napad Dinama. S tribina se nije vidjelo tko je to napravio, nisu vidjeli ni sudci, ali za mene nije bilo dileme, toliko prisebnosti i snalažljivosti u presudnom trenutku nije mogao imati nitko drugi na klupi.  Samo se zagonetno nasmijao i namignuo.

I to je bio Sizgo, ne samo čovjek koji je svojim zlatnim rukama izliječio mnoge, ne samo čovjek koji je spasio mnoge živote, nego i čovjek koji je godinama bio više od fizioterapeuta Hajduka. Bio je prije svega dobra osoba i prijatelj brojnim generacijama igrača koji su prošli hodnicima Poljuda i koji su i iz inozemstva dolazili kod njega na tretmane. Jer, samo su Sizgine ruke bile čudotvorne...

Pročitajte cijeli intervju koji je Sisgoreo dao za '24 sata' 2016. godine....

Masera Sisgorea lako je prepoznati na klupi Hajduka čak i ako ga ne poznajete, on je uvijek u kratkim rukavima, čak i za najžešćih zima jedva da obuče trenirku. Jednom zgodom reprezentacija je igrala kvalifikacije u Ukrajini, Ćiro je izveo igrače na zaleđeni teren oko koga su stajali policajci u šinjelima i krznenim šubarama. Sisgoreo je po običaju izašao iz svlačionice u kratkim rukavima, i stao uz njih. Ćiro je poludio i zaustavio trening jer su se igrači smijali, a oružar Mesić mu je dobacio:

- Alo, lignjo, smrznut ćeš se.

- Kod nas u Dalmaciji jedemo svježe lignje, samo vi Zagorci jedete smrznute - nije mu ostao dužan Sisgoreo, o čijim podvalama kruže legende.

Jednom zgodom 'digao' je stožer Hajduka tako da im je umjesto liganja servirao pohane komadiće gumene krpe, drugom zgodom sendviče od sira i pršuta između kojih je bila folija... Ipak, zaštitni znak mu je masaža kremom za zagrijavanje, kojom redovito, svakom novom igraču 'slučajno' dotakne međunožje, a onda bude skakanja i trke pod tuš.

Sa Sizgom, kako ga svi zovu, treba biti posebno oprezan i prilikom rukovanja, desetljeća masiranja toliko su mu ojačale ruke, da i najjači proplaču nakon rukovanja s njim.

Obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo, zanimala nas je tajna čudotvornog spreja, koji na terenu ozlijeđenog igrača oporavi u trenu.  

- Sprej je smjesa anestetika i leda, malo ohladi bolno mjesto i smanji bol, ali njegov psihološki učinak je puno važniji. Jednom zgodom mi se sprej ispraznio, ali sam igraču skinuo čarapu i prosiktao 'šššššš' kao da ga sprejam. Sudac i doktor Čukelj u čudu su me gledali, ali je igrač odmah 'ozdravio' i nastavio igrati - nasmijao se Sizgo, koji nije želio reći o kome se radi.

Diskrecija je jedno od zlatnih pravila njegovog zanata, jer mu se igrači povjeravaju češće nego trenerima ili djevojkama.   

- Moraš biti poput 'crne kutije', sve tajne moraju ostati tajne. Zato sam i dan danas dobar s igračima koje sam zatekao u svlačionici na prvom treningu, Sliškovićem, braćom Vujović, Jerolimovom, Cukrovom...

Kaže da su mu svi isti, ne izdvaja nikoga, osim one koji su donosili trofeje.

- Najdraža utakmica mi je zadnji kup Jugoslavije koji smo golom Bokšića osvojili u Beogradu, znali smo gdje idemo, puni ponosa nosili crni flor za poginule redarstvenike i pobijedili kasnijeg prvaka Europe.

Uskoro je započeo rat, pucalo se i po Poljudu.

- Pucali su po nama iz Lore, ali smo i mi uzvraćali. Ubrzo sam se priključio gardi, u kojoj sam proveo oko godinu dana, kad sam demobiliziran na zahtjev Hajduka. Trebao im je iskusan maser za Ligu prvaka...

Sisgoreo je nasljednik legendarnih masera Hajduka Solde i Rožića, a velika rana na srcu mu je reprezentacija.

- Počeo sam kod Ćire '97, nakon SP-a '98 sam bio dio svih stožera do izbornika Nike Kovača. U stožeru su bili još i Čukelj i Rakić iz Hajduka, danas više nema nikoga ni blizu reprezentacije...

U karijeri je prošao punio i vidio gotovo sve.

- Najgora ozljeda? Golmanu juniora lopta je slomila prst, kost mu je prošla kroz rukavicu. Marijanu Buljatu sam 45 minuta do dolaska hitne pomoći držao nogu rastegnutu da mu kost ne probije kožu. Kad sam se digao, nisam više osjećao ruke. Nakon jedne utakmice u Banja Luci u kanjonu Vrbasa smo Fabo Čukelj i ja izvukli čovjeka iz gorućeg automobila. U Splitu sam spašavao ženu koju je u Velebitskoj ulici pokupio automobil na pješačkom. Bilo joj je slomljeno koljeno, a nitko nije žalio stati. Izašao sam na sredinu ceste, zaustavio automobil, ubacio je i poslao u bolnicu. Sutra sam čuo na radiju da traži tko ju je spasio, ali se nisam javio...

Najdraže podvale igračima rado se sjeća.

- Uoči utakmice kvalifikacija za Ligu prvaka od tableta Andola sam izrezao kvadratiće i rekao igračima da su to nove tablete od kojih će letjeti. Odigrali su vrhunski, a nakon utakmice mi je par njih u povjerenju reklo da bi još dvije utakmice mogli odigrati.

S dopingom se nikad nisu šalili.

- Uvijek smo se borili za čiste odnose, imali smo sve certifikate..., dr Čukelj je dobio i povelju MOO.

Sjeća se i kako je Dinamo izbjegao doping kontrolu nakon derbija na Poljudu.

- Nisu željeli na doping kontrolu i nikom ništa, tako je to kod nas.

Sizgo je liječio i suce i protivničke igrače, a sjetio se i čudotvornog ozdravljenja Sebastiana Cimirotiča.

- Uoči derbija s Dinamom bio mu je ozbiljno ozlijeđen mišić, ali je on želio pošto poto igrati. Doveo sam kolegu da ga drži na stolu, počeo ga raditi, a on je jaukao od bolova. U suzama me molio da ga pustim i da će igrati. I zabio je pobjednički gol.

Najdraži suradnik mu je dr. Čukelj, najdraži kolega oružar Čolak, s kojim je u kombiju prošao cijelu Europu, a zaplakao je samo jednom.

- Kad je '89 moj učitelj i prethodnik u Hajduku Danko Rožić poginuo u prometnoj nesreći. Bio je čudo od čovjeka.

Sudbina je to, i Soldo i Rožić poginuli su u prometnim nesrećama.

- Pazim se, ali neće grom u koprivu, cijelu Europu sam prošao u kombiju... - nasmijao se Sisgoreo.

U prometu je bio pažljiv, ali na žalost zloćudnu bolest nije mogao izbjeći.... Počivaj u miru, dragi Sisgo....