Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
13 komentara

Iniesta odveo Barcelonu u Rim, a tamo Messi zabio - glavom...

Ronaldovi projektili, Messijevi driblinzi, Fergusonovi asevi iz rukava, anonimni Guardiola koji je pokorio Europu. Sve to gledali smo prije deset godina u napetoj sezoni Lige prvaka

Foto: screenshot/
13 komentara

Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov nastavljamo finalom iz 2009. godine u kojem su se sastali Barcelona i Manchester United. 

Sezona 2008./2009. bila je definitivno jedna od najluđih u povijesti modernog nogometa. Te sezone udareni su temelji snažne Barcelone koji su čvrsti i do danas. Manchester United je s vremenskim odmakom ipak druga priča, svega 10 godina kasnije potpuno su se srozali i daleko su od naslovnih uloga u Ligi prvaka. 

Guardiolin rez

Nogometni svijet ostao je u šoku kada je 2008. na klupu katalonskog ponosa sjeo Pep Guardiola. Tada je Pep imao 37 godina, tek je ozbiljno zakoračio u trenerske vode, a imao je iskustvo vođenja Barcelonine B momčadi. Imao je ime, ostavštinu, nesumnjivo je bio genijalan vezni igrač, ali navijačima tog španjolskog kluba dizala se kosa na glavi od pomisli da će uprava Barcelone klupu dati u ruke nedokazanom treneru.

Teško je bilo uskočiti u cipele karizmatičnog Nizozemca Franka Rijkaarda koji je potpuno izgubio nadzor nad svlačionicom. Redali su se tada skandali kao na traci, kružio je trač da je brazilski majstor Ronaldinho spavao s Rijkaardovom kćeri, a svako malo novine su bile pune detalja s razuzdanih tuluma Barceloninih igrača koji su tratili svoj potencijal i najbolje godine karijere. Došao je Pep i rekao - dosta.

REUTERS | Autor: REUTERS/Davor Plukavec/Pixsell Foto: REUTERS/Davor Plukavec/Pixsell

Ronaldinho, Deco, Zambrotta, Gio dos Santos, Oleguer, Edmilson... Svi su preko noći postali bivši, a Pep je tvrdoglavo krenuo raditi po svom. Iz Barcelonine B momčadi koju je poznavao kao svoj džep povukao je Busquetsa, Iniestu, Pedra, a dopunsku selekciju napravio je vrhunskim transferima. Za pet milijuna eura vraćen je odbjegli sin Gerard Pique iz Manchester Uniteda, velikih 35 milijuna eura iskeširano je Sevilli za Danija Alvesa koji je slovio za najveći potencijal na poziciji desnog beka...

Uštimao je španjolski trener svoj orkestar, a iako se odrekao nekih genijalnih, ali karakterno nevaljalih igrača poput Ronaldinha, nije se želio odreći postulata Barcelonine škole nogometa koje je utkao Johan Cruyff. Imala je momčad glavu i rep, a permanentnu opasnost protivničkom golu činio je mladi Lionel Messi koji je bio gladan trofeja, priznanja i svjetskih naslovnica.

Pep poludio na Henryja

Barcelona je u Ligu prvaka krenula od trećeg pretkola kada je s 4-1 isprašila Wislu Krakow. U skupini su izvukli Sporting, Šahtar i Basel i prošetali se s četiri pobjede, jednim remijem i jednim porazom. Barcu je uspio 'maznuti' tek Šahtar s Darijom Srnom na čelu i to na Camp Nouu s 3-2. Odigrao je bivši hrvatski reprezentativac svih 90 minuta. 

Da se s Guardiolom nije za šaliti na svojoj je koži otkrio proslavljeni francuski napadač Thierry Henry koji je dobio priliku protiv Sportinga. Postavio ga je Pep na lijevo krilo, ali Francuz gotovo cijelo poluvrijeme nije dobio pravu loptu pa je na svoju ruku otišao na desnu stranu kako bi odigrao nekoliko lopti s Messijem. Urodilo je to plodom, a Henry je zabio gol za 1-0.

- Sve je bilo super, uđem u svlačionicu sav sretan, a tamo me dočeka on. Odmah me izvadio van. Shvatio sam da ne mogu igrati na svoju ruku. Pep je kao Louis van Gaal, kada ima plan morate ga poštovati - objasnio je Henry jednom prilikom. 

Nakon tog detalja postalo je jasno da će Barcelona daleko jer je Pep uspio obuzdati do tada nemirnu Barceloninu svlačionicu. U osmini finala Katalonci su izvukli Lyon. Prvi susret završio je 1-1, a Barca ih je u drugom zgromila s 5-1 pa otišla na noge Bayernu koji je također deklasiran. U prvoj utakmici 4-0, a u drugoj odrađivanje posla i miroljubivih 1-1. A onda - show...

Barcelona je izvukla Chelsea, Abramovičevu igračku koja je sezonu ranije u Moskvi izgubila nemoguće protiv Manchester Uniteda. Jedan penal dijelio ih je od klempavog trofeja, ali John Terry okliznuo se u ključnom trenutku. Tako motivirani Englezi bili su veliki zalogaj za Barcu koja je ipak prošla nakon pravog trilera. 

Michael Essien doveo je Chelsea u vodstvo već u 9. minuti nadnaravnim volejem s 20 metara. Činilo se da će Englezi do lagane pobjede, imali su inicijativu, posjed, prilike, a onda se umiješao norveški sudac Tom Ovrebo.

'Nisam ponosan na svoje suđenje'

Katastrofalno je sudio te večeri, i sam je svjestan toga.

- Takve stvari se događaju kad si sudac, ponekad nisi na razini na kakvoj bi trebao biti. Griješe igrači, griješe i treneri. Nisam ponosan na tu svoju predstavu, nije to bio moj dan - rekao je Ovrebo.

Prilično skromna izjava za autora jedne od najvećih sudačkih sramota u povijesti Lige prvaka. Svima koji su gledali utakmicu, a kasnije i na desetke puta pregledavali snimku, bilo je jasno da je Chelsea brutalno pokraden.

Iz londonskog kluba izbrojali su šest nedosuđenih penala, sudačke analize pokazale su da Ovrebo nije sudio barem četiri čista penala. Bilo kako bilo, Messi je opet pokazao natruhe svoje čarolije, navukao je dvojicu, ostavio na povratnu Iniesti, a ovaj je odapeo u same rašlje Čechova gola za 1-1 i prolazak na gol u gostima. Cijeli nogometni svijet bio je u ekstazi, Drago Ćosić bio je u ekstazi. U finalu - Manchester United.

Škotski čudotvorac

Tih godina Manchester United bio je suveren. Obožavao se na svim krajevima svijeta, bio je najpopularniji i najbogatiji klub, a sve je pod svojom kapom držao škotski trenerski mag sir Alex Ferguson. Sezonu ranije 'crveni vragovi' uzeli su Ligu prvaka nakon raspucavanja protiv Chelseaja, a isti cilj imali su i u sezoni 2008./2009..

Nije tu bilo spektakularnih zvijezda. Ferguson je nekako uspijevao od neuglednih igrača poput O'Shee, Andersona, Fletchera, Hargreavesa, Carricka i inih napraviti vrhunsku momčad. U obrani je bio betonski zid zvan Ferdinand-Vidić, simbioza jača od one moruzgve i raka. Naprijed pakleni trojac: Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney i Carlos Tevez... ma da se smrzneš.

Villarreal, Aalborg i Celtic. To je bila skupina koju je izvukao branitelj naslova. Činilo se da će to biti klasično 'šamaranje', ali pretvorilo se u agoniju. Samo dvije pobjede i čak četiri remija ostvario je Manchester United, ali je s 10 bodova ipak ugrabio prvo mjesto grupe.

Rađanje nove ere nogometa

U osmini finala ipak nešto zahtjevniji posao. Talijanski Inter u prvoj je utakmici izvukao remi, ali su Englezi u uzvratu bili prisebniji i slavili s 2-0. Nemanja Vidić i Cristiano Ronaldo ukazali su se s golovima.

United je u četvrtfinalu ponovno izludio svoje navijače. Protiv Porta su u prvoj utakmici kod kuće odigrali mršavih 2-2 i opet su opasno visjeli u uzvratu. Ipak, u 6. minuti pojavio se Ronaldo koji je s 35 metara topovskim udarcem svojoj momčadi donio pobjedu. Svijet je tada spoznao da se rađa rivalstvo Cristiana i Messija koji su svoje momčadi nezaustavljivo vukli prema finalu. Upravo su njih dvojica bili jamci novoj, kvalitetnijoj eri nogometa nakon Zidanea, Raula, Figa, Ronaldinha, Ronalda i ekipe.

U polufinalu engleski dvoboj. Fergusonova družina morala je proći Arsenal predvođen Arseneom Wengerom. Očekivala se bespoštedna bitka, ali United je to apsolvirao s ukupnih 4-1 i osigurao toplu rimsku noć na Olimpicu. 

Barcelona je bila blagi favorit jer su se puno manje potrošili do finala. Iako, na sebe su navukli bijes dijela sportske javnosti zbog onakvog prolaska protiv Chelseaja. Nisu se previše zamarali time, a nisu ni u Manchester Unitedu jer je za finale Uefa dodijelila tada najboljeg suca svijeta, Švicarca Massima Busaccu.

Foto: wikipedia Foto: wikipedia

Silovito je počeo United. Cristiano Ronaldo prvo je slobodnjakom s više od 30 metara zagrijao Victora Valdesa, a par minuta kasnije njegova dva udarca prošla su tik uz vratnicu. Guardiola se u nevjerici držao za glavu, ali spasio ga je Kamerunac Samuel Eto'o. Primio je loptu u opasnoj zoni, lažnjakom se otarasio Vidića, a akciju je završio silovitim prizemnim udarcem kojeg Edwin van der Sar nije uspio ukrotiti. 

Priču je u 70. minuti završio Lionel Messi predivnim golom glavom. 'U trepavicu' ga je našao Xavi, a Argentinac je nebeski skočio pored Vidića i Ferdinanda i zabio nemoćnom nizozemskom golmanu. Bio je to početak rivalstva Messija i Ronalda, tek jedan od činova velike borbe koja traje sve do danas. 

Sastavi:

Barcelona: Valdes, Puyol, Toure Yaya, Pique, Sylvinho, Xavi, Busquets, Iniesta (Pedro 90.), Messi, Eto'o, Henry (Keita 72)

Klupa: Pinto, Cáceres, Muniesa, Gudjohnsen, Bojan

Man Utd: Van der Sar, O'Shea, Ferdinand, Vidić, Evra, Giggs, Carrick, Anderson (Scholes 78.), Rooney, Berbatov (Nani 68.), Ronaldo

Klupa: Foster, Neville, Evans, Tevez, Macheda

Gledatelja: 50.000

Naši partneri pišu
Message