Kad dobrota postane - mana! Sunovrat čudotvorca Ranierija

Grčevita borba za ostanak u Premiershipu po drugi puta čeka Leicester City u samo tri godine. Poslije dvije godine izvođenja čuda u engleskom nogometu, 'lisice' u posljednjih 13 kola prvenstva moraju pronaći barem malu dozu prošlogodišnje kemije koja je stvorila jedno od najvećih sportskih pothvata u povijesti.

'Vječiti luzer'

Nevjerojatno zvuči da se aktualni prvak bori za prvoligaški život te da u posljednjih pet kola ima isto toliko poraza bez postignutog gola! Čudotvorac Claudio Ranieri pleše na rubu otkaza što zvuči nestvarno budući da je prije samo devet mjeseci bio najomiljenija osoba svakom navijaču Leicestera, pa i šire.

Njegova omiljenost kod mnogih i dalje visoko kotira, ali ta njegova simpatičnost mogla bi koštati 'lisice' prvoligaškog statusa. Talijan Ranieri do mandata u Leicesteru uglavnom je bio meta ismijavanja - često ga je spominjao Portugalac Jose Mourinho kao vječnog luzera koji svoj gubitnički mentalitet nikad neće promijeniti. 

- Osvojio je Superkup i još jedan manji kup u cijeloj karijeri. Prestar je da mijenja svoj gubitnički mentalitet - objašnjavao je Jose svojevremeno.

Istina, Rimljanin do preuzimanja Leicestera gotovo da i nije imao značajnijih trenerskih uspjeha iako je u karijeri nanizao klubove poput Chelsea, Juventusa, Rome i Intera. Vodio je i Atletico Madrid, Valenciju, Parmu te Monaco, ali čim bi dobio priliku boriti se za naslov, to ne bi prošlo najslavnije.

Roma i dalje pamti sezonu 2009/2010 gdje su pod vodstvom Ranierija poklekli pod naletom Mourinhovog Intera u situaciji gdje se sve pitalo - Romu. Inter je te sezone uzeo trostruku krunu, Romi je pripalo drugo mjesto u prvenstvu, kao i srebro u Kupu. 

Čitavu karijeru bio je znan kao trener koji je glatko 'plivao' drugoligaškim oceanima - Cagliari je od 1988. do 1990. uveo iz Serie C u Serie B, Fiorentinu 1993. u prvu ligu iz druge, kao i Monaco 2012. s kojim je 2013. osvojio drugo mjesto u Francuskoj. 

Ne kažu uzalud da pobjednici nisu niti malo simpatični, a Claudio čitavu karijeru nosi sinonim simpatičnosti. Iako ga je Mourinho žestoko znao uvrijediti, ovaj mu nije vraćao jednakom snagom. 

Zloupotreba dobrote

Službeno najbolji trener svijeta za 2016. karakterističan je po svojoj dobroćudnosti. Uvijek uglađen, duhovit u medijima i nadasve civiliziran osvajao je simpatije gdje god je radio. Iako, za vrijeme života u Londonu na klupi Chelsea, Englezi su ga znali brutalno ismijavati zbog toga što nije tečno govorio engleski jezik. 

Naravno, Mourinho se dotaknuo i toga.

- On je već pet godina u Engleskoj, a još uvijek ima problema kada mora reći dobro jutro i dobar dan.

Legenda kaže kako Claudio nije znao objasniti prodavačici da želi kupiti kruh, pa je na kraju izašao iz dućana uz samo tri litre mlijeka. Zbog svojih, ponekad nejasnih taktičkih ideja, na Otoku je stekao nadimak 'Tinkerman' što je također davalo povoda Englezima za sprdnju. Simpatični Claudio nije im zamjerao.

Iako na klupi 'bluesa' nije radio loš posao, to je bilo nedovoljno Romanu Abramoviču da ga zadrži. Rus je doveo svježeg prvaka Europe, baš Josea Mourinha iz Porta, iako se Talijan žestoko borio za svoj posao.

- Ljudi misle da sam mrtav čovjek, ali nisam. Ja sam i dalje na nogama. Teško me je ubiti. Čak i da sam osvojio sve, opet bih dobio otkaz! - govorio je.

Konkretno, Ranieri, majstor za balansiranje momčadi i rezultatsko podizanje dobrih ili vrlo dobrih timova, nije se uklapao u viziju jer nema 'murinjovsku' glad za stalnim uspjesima.

Jedno od najvećih sportskih čuda čiji je autor čovjek kojeg su Englezi žestoko znali 'nagaziti', sam je sebi zapravo najveći 'neprijatelj'. Ta njegova finoća, mirnoća i simpatičnost nisu ono što je potrebno Leicesteru u borbi za ostanak. 

I Slaven Bilić ima iste probleme kao i Ranieri

Vardy, Mahrez i društvo na neki su način izdali čovjeka koji im je omogućio uspjehe koji će vječno ostati zapisani u svim povijesnim knjigama. Dužni su ga ispoštovati do kraja ove sezone, ali od toga neće biti ništa ukoliko Talijan ne lupi šakom o stol, po čemu baš i nije bio poznat u svojoj dugoj karijeri.

Slična stvar dogodila se i Slavenu Biliću u West Hamu ove sezone. Nakon što su prošlu apsolvirali na krilima dobrih igara i velikog timskog zajedništva gdje se najviše istaknuo Francuz Dimitri Payet, u ovoj se sve okrenulo protiv bivšeg hrvatskog izbornika.

Loše igre i još lošiji rezultati uzrokovali su praktički tjeranje francuskog ofenzivca iz redova Hammersa, a Slavena je također na neki način koštao 'ultra' prijateljski pristup i beskrajno vjerovanje igračima koji često znaju ispasti prevrtljivi.

Sličnosti između Vardya, Mahreza i Payeta postoje, baš kao i one između Ranierija i Bilića. Uostalom, Nane je sličnu situaciju prošao vodeći Vatrene - od 2008. do 2012. stigao je od apsolutnog heroja nacije postati čovjek kojem su svi okrenuli leđa, baš zbog toga što se kemija na relaciji izbornik-igrači drastično promijenila. 

Leicesteru je danas potreban - bezobrazluk

I dok puno trofejniji stručnjaci poput Mourinha, Simeonea i Contea znaju biti 'zli' prema svojim igračima pa ih tako 'zapaliti', Ranieri će i dalje 'slijepo' vjerovati igračima koji već mjesecima ne rade ono što je dogovoreno. 

Baš iz razloga što je (pretjerano) dobar i mlak prema njima. Potreban im je krajnji bezobrazluk, na staroj slavi se ne živi, a Ranierijeva anemičnost samo pogoršava situaciju.

Neće ostaviti Vardyja na klupi, neće ostaviti po strani Mahreza, dok je na 'planu B' počeo raditi tek nedavno tako što je svoju 'formaciju života' 4-4-2 promijenio u 4-2-3-1 koja još lošije djeluje od prethodne.

U tom klubu trenutno baš ništa ne štima i šampionska ekspedicija je na pravom putu da reprizira danski Herfolge koji je 2000. postao prvakom Danske, a već sljedeće sezone - ispao iz lige.

Iako su izgubili posljednjih pet prvenstvenih utakmica u nizu te igraju katastrofalno, Claudio ih nije žestoko 'oprao' putem medija niti je detektirao krivce. Njegove reakcije u kriznim momentima ne ulijevaju povjerenje niti djeluju 'šampionski', a rezultati potvrđuju tu tezu.

Nitko od Leicestera nije očekivao da se ponovno bore za naslov ili da budu među prva četiri u prvenstvu, no da je ovo što pružaju u prvenstvu katastrofa i posljedica lošeg upravljanja i ljetnog selektiranja momčadi, od toga se ne smije bježati, unatoč izvanserijskom čudu Claudija Ranierija prethodne sezone. 

Gdje je u toj cijeloj priči Sevilla u Ligi prvaka? Teško je reći za Leicester i Ranierija kojem je u prvom planu ostati u ligi koju je prethodne sezone čudesno osvojio. Zvučat će pomalo nevjerojatno, ali za engleskog prvaka najelitnije klupsko nogometno natjecanje danas i nije nešto gdje bi trebali trošiti snagu i već ionako tanke živce.

Večeras im je u Sevilli potrebna drskost. Rezultat, kakav god bio, neće previše značiti ukoliko će momčad pokazati anemičan stav kakav pokazuje unazad nekoliko mjeseci.