Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
15 komentara

Kek otkrio: Kako sam tražio mesara, velikog navijača Rijeke

Nikica Jelavić bio je zbilja blizu. A bilo je i neprospavanih noći. Gazimo Aberdeen prvih pola sata, stative, i onda stave tri komada, dođe ti da se objesiš, rekao je bivši trener Rijeke

Rijeka: Hrvatski Telekom Prva liga, 09. kolo, HNK Rijeka - NK Slaven Belupo
Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

Matjaž Kek na klupi Rijeke bio je pet povijesnih godina. Prva titula prvaka, osvojen Kup, nastupi u Europi... Pa ipak, i on za mnogim stvarima žali!

- Naravno da žalim, bilo je tu nekih stvari koje kad gledaš u retrospektivi, nisam samom sebi jasan. Gledaš snimku, jurimo rezultat i vidiš sebe kako mijenjaš u 88. minuti i hvataš se za glavu, čudiš… Ponekad je strah od ozljeda, a nekad si toliko unutra u meču, u taktici, u igri, a moraš se odmaknuti. Treba se i usavršavati, ostaviti si vremena za napredak jer nogomet stalno napreduje…ali to je takvih intenzivnih pet i pol godina u Rijeci bilo - započeo je Kek, koji se sada nalazi na klupi slovenske reprezentacije, za HoćuRI.com.

Jedna od stvari koja mu se nerijetko zamjerala je minutaža koju (ni)je davao mladim talentima...

- Je, to će me posebno pratiti, da nisam nekako zatvorio ciklus i afirmirao barem jednog igrača iz podmlatka. No, nije to baš tako jednostavno, puno toga radilo se u hodu, uspostavljan je sustav, a dok loviš naslov ili Europsku ligu, tko će ubaciti u takvu vatru nedokazanog dječarca, jer to su djeca. Možda se sa tribina ili TV ne vidi…pritisak publike je velik i mora biti, ali tog mladog igrača, tog talenta treba netko i pripremiti. E sad, jesam li pogriješio što pri 3:0 nisam ubacio kojeg juniora – jesam, priznajem. Kažem, nisam budala da ne vidim, ostat će malo ta knedla u grlu zbog toga…

A kod mladih igrača, kao i kod starijih, problem su nerijetko menadžeri. Iskusni Slovenac iskreno priznaje - nisu mu omiljeni.

- Ha, čuj da sad ne bi ispalo krivo. Ja njih baš i ne volim, mislim, ljudi rade svoj posao i razumijem to, ali meni su smetnja. Teško je trenirati igrača kada mu glava nije 100% ‘unutra’. A vjeruj mi, ja niti jedan ugovor igrača u životu nisam vidio. Mene to ne zanima. Sve te kuloarske priče onda što se šire putem tih posrednika, odbija me to.

Kek je ogromnu važnost davao karakteru igrača, a kroz redove riječkog kluba za njegove je vladavine prošlo mnoštvo velikih karaktera, a jedan od boljih primjera bio je Mate Maleš, koji je u veljači potpisao za kineski Dalian Yifang, da bi potom klub doveo dva zvučna imena iz Atletica - Yannicka Carrasca i Nicolasa Gaitana. A Maleš je na kraju otišao u Cluj. Veliki karakter je i Josip Mišić, koji danas pak nastupa za Sporting.

- Mate je primjer toga. Bilo mi je jako žao zbog onog u Kini…fantastičan igrač i čovjek. Sanjao sam ga i to ne jednom (smijeh)…Igrao bi mi Pave s njim u sredini, znaš? Sjetite se Milana i pobjede na Rujevici. Slobode koju je Pave imao uz Maleša uz sebe. Nisu bitna tu imena, bitni su i profili igrača, netko je uz nekoga (figurativno) igrač manje na terenu, a uz drugog igrača ‘reprezentativac’. To su oni detalji, stvari koje prosječnom navijaču lako promaknu. Da, probali smo ga dovesti, ali ponudili su mu puno bolje uvjete u Rumunjskoj. Neka mu je sa srećom. Evo, takoreći smo Mišića vratili iz mrtvih. Znate li koliko nam je ljudi reklo kako nismo normalni!? E, ali tu je odigrao njegov karakter…čovjek nije imao pojma hoće li biti pozvan na sljedeći trening, a on sa curom nađe i iznajmi stan. On se htio tu dokazati pa makar se slomio…i vratilo mu se. Kad vidiš takav pristup igrača ne možeš ne vjerovat u njega.

No najveći profesionalac kojeg je Slovenac trenirao? Zuta.

- To je možda i najveći profesionalac kojeg sam trenirao. Nevjerojatna disciplina i snaga volje. Naravno da ima svoje limite, ali to koliko je on napredovao svojim trudom, radom i pristupom…to je za udžbenike. Je da mi je došlo ponekad da uletim u teren i ugrizem ga za vratnu žilu, ali onda dođe do frke i kažeš dečku da ode na desnog beka i on mirno ode i odigra najbolje što može. I bude dobro. Vele mu da ga neće bit 3 mjeseca, on radi po 15, 16 sati na dan i vrati se u mjesec dana. Na kraju krajeva, moglo se vidjeti moje veselje kad je zabio gol, možda najbolje opisuje moje mišljenje o tom dečku.

Profesionalan je morao biti i Kek, nije bilo puno vremena za zafrkanciju... 

- Znaš da nisam bio ni na jednom koncertu otkad sam u Rijeci? Ne računam ono na Korzu kad smo dizali trofeje (smijeh)… Za svog mandata u Rijeci, izašao sam van pet puta, a od toga triput na Korzo - priznao je pa se ponovno našalio:

- Zbilja se puno radilo. Glava nam je svima bila 100% u nogometu, u NK Rijeci. Nije floskula…A i svi me znaju. I da sam išao u 'štetu' odmah bi se znalo i pričalo "Kek ovo, Kek ono…" Ne bi ni doma došao, a Gordana bi znala, haha.

Češće je obilazio opatijsku tržnicu - i to zbog potrage za mesarom, navijačem Rijeke.

- Pokojni Korado mi je ispričao priču o mesaru, velikom navijaču Rijeke i kako se čovjek ne može načuditi kako nikad kod njega ne kupujem meso. A ja zapravo preferiram ribu, rijetko jedem meso. I tako mi vrag nije dao mira pa sam par puta virkao unutra u tržnicu, pa hoću-neću, ne mogu se domisliti. Onda sam jedan dan važno došao i pitao čovjeka je li on taj veliki navijač Rijeke koji se žali kako ne dolazim u njegovu mesnicu? Čovjek se sastavio od smijeha i odveo me van do Duletove mesnice. Ja sam danima gledao u krivu mesnicu

Za njegovog vremena u Rijeci mnoštvo je igrača došlo, otišlo, a nerijetko su se spominjala i zvučna imena. Većina toga ipak su bile 'patke', no jedno ime zaista je bilo blizu dolaska, a radi se, ni manje ni više, nego o - Nikici Jelaviću.

- On je bio zbilja blizu. Bilo je i nešto stranaca, ali i još puno više šupljih priča i podizanja cijene - prokomentirao je Kek situaciju s nekadašnjim hrvatskim reprezentativcem koji već dvije godine kruh zarađuje u Kini.

Usprkos povijesnim uspjesima, i u Rijeci je bilo neprospavanih noći, a Keku je prvo na pamet pao srpanj 2015. godine...

- Onaj Aberdeen recimo, gazimo ih prvih pola sata, stative..i onda stave tri komada, dođe ti da se objesiš. Ili ona Lokomotiva…duge budu te noćne vožnje s Kantride u tim situacijama, misli se roje u glavi. A tek na početku, dignemo se ujutro i onda moramo pronaći teren za trening, dva sata do treninga mi nemamo pojma gdje ćemo trenirati. Kamp, nemoguće je opisati važnost kampa.

Rijeka sada nastupa na Rujevici, a brojnima fali legendarna Kantrida, no Kek je šaljivo otkrio - favorit mu je neki treći stadion:

- Meni je najdraži Poljud. Tamo nisam niti jednom izgubio. Ma meni na liniji dolje je u principu svejedno, a iskreno smatram privilegijem što sam doživio obje. Kantrida je legendarna, na Rujevici smo dobili potrebno za trening, a u krajnjoj liniji, Rijeka je tamo osvojila prvenstvo.

A glavna lekcija koju je Kek naučio - ne biti zlopamtilo!

- Najveću stvar koju sam naučio u Rijeci – ne biti zlopamtilo. Ja sam užasno tvrdoglav i nakon ove epizode sjetio sam se jednog starog prijatelja u Mariboru s kojim ne pričam godinama. Mislim iz mladih dana još…i užasno mi to sad teško pada, moram skupiti hrabrosti i javiti mu se, pa što bude. Ne znam hoćemo li pričati, ali moram probati. Ne smije čovjek biti zlopamtilo…puno gubiš - mudro je zaključio 57-godišnji trener.

Ostatak intervjua pročitajte OVDJE.

Naši partneri pišu
Message