Imao sam mnogo sreće, iako nije lako o tome govoriti. Činjenica je, naime, da je netko morao nastradati, kako bih ja dobio novu životnu šansu, rekao je Ivan Klasnić za SN
Klasnić: Volio bih jednog dana saznati tko mi je spasio život
Ivan Klasnić je u razgovoru za Sportske novosti rekao da se nakon treće transplatacije bubrega osjeća dobro te da se nada da će opet moći normalno živjeti. Otkrio je kako je bio iznenađen kada su mu iz bolnice javili da odmah doputuje u Zagreb.
- Najprije sam pomislio da me netko zafrkava! Bio sam na putu, s kćerkicom Fabianom posjetio sam prijatelja u Essenu. I odjednom stigne taj telefonski poziv, bio sam šokiran - rekao je Ivan te dodao kako bi volio saznati tko mu je donirao bubreg.
- Koliko znam, nakon što prođe nekoliko godina smio bih se raspitati o tome tko je bio donor... Želio bih znati tko mi je pomogao i vjerojatno spasio život. Imao sam sreće, iako nije lako o tome govoriti. Činjenica je, naime, da je netko morao nastradati, kako bih ja dobio novu životnu šansu. Ne znam je li donor bio muškarac ili žena, mogu samo biti zahvalan toj osobi koja mi je spasila život. Da, želio bih u dogledno vrijeme doznati tko je to bio - priča Klasnić za SN.
Iako je dobio spor s liječnicima Werdera, oni su se žalili višem sudu i taj postupak još je u tijeku. Po prvoj presudi liječnik i internistica Ivanu svaki moraju platiti po 100.000 eura.
Cijeli razgovor s Klasnićem pročitajte na stranicama Sportskih novosti.
Borba za život traje već deset godina
Ivanu su za prve dvije transplatacije bubrege donirali majka i otac i njegova borba za zdravlje traje već deset godina. Nakon prve operacije uspio se vratiti, igrao je i zabijao sa zaštitnim pojasom do 2013., kad je u Mainzu okončao karijeru. S drugim transplantiranim bubregom sve je bilo u redu do 2016., ali odonda je provodio i po pet sati na dijalizama.
- Želio sam biti primjer drugima i pokazati ljudima, posebice sportašima, da ne trebaju nikada odustati. Postao sam prvi nogometaš koji je zaigrao za nacionalnu vrstu nakon operacije bubrega. Nadam se ne i posljednji. Jednostavno je, moraš se boriti i ne dozvoliti da bolest bude jača od tebe - pričao je nakon druge operacije.
Nakon što je drugi bubreg zatajio, donor je želio biti brat Josip, ali to nije mogao biti više nitko iz obitelju pa je na novu transplataciju čekao više od godinu dana. Odlazio je na petosatnu dijalizu tri puta tjedno, a onda je stigao spasonosni poziv.