Koja bol? Daj reket! Njena igra odraz je strašne životne borbe

Igrao se treći set subotnjeg polufinala u Charlestonu između naše Mirjane Lučić-Baroni i Latvijke Julije Ostapenko. Nakon što je Mikica spasila gubitak meča u drugom setu, u trećem su nastupili bolovi.

Uoči medicinskog timeouta do nje je došao trener Marin Bradarić i rekao:

- Ajde, idi na teren i pobijedi to. Moraš. Znaš da pobjednica turnira dobiva auto kojeg želi tvoja sestra - govorio joj je trener, inače, stariji brat nogometaša Rijeke, Filipa Bradarića.

Makaranka nije posustala unatoč bolovima, nije ni bilo sumnje hoće li nastaviti meč.

Njen govor tijela sugerirao je jedno:

- Ma, kakvi bolovi! Daj mi taj reket, idem do kraja!

'Nitko se ne može boriti kao što ja mogu'

I dalje je to bio onaj njen bombastičan tenis. Ispaljivala je projektile prema 16 godina mlađoj protivnici, ali neki nažalost nisu odsjedali tamo gdje ih je ona zamišljala.

Pri svakom gromotivom udarcu iz loptice isparava bijes pomiješan sa ponosom, kao da iz ljutine tuče po toj loptici zbog svega što je morala preživjeti da bi danas bila tu gdje je. Nakon svega, užitak je, makar i kao gledatelj, participirati njenom tenisu.

Ima i lošijih dana. Bolje je u polufinalu Charlestona na kraju prošla Latvijka poslije dva sata lavovske borbe. Završilo je 3-6, 7-5, 4-6 za Ostapenko, ali nije bilo mjesta razočaranju kod Mirjane. 

I ovaj je put išla preko objektivnih ljudskih mogućnosti, iako bi većina njenih kolegica razmislile o predaji meča pri jakim bolovima, ona je to istjerala do kraja.

Makar i uz poraz, tvrdoglavo.

U četvrtfinalu je eliminirala Shelby Rogers također uraganskim tenisom gdje je krenula uz gubitak seta. Unatoč teškim uvjetima za igru uz jak vjetar, Mirjanin tenis opet je oduševio.

- Radije bih da sam igrala protiv razjarenog lava po normalnom vremenu nego u ovako teškim, vjetrovitim uvjetima. Ponosna sam na sebe, što sam u takvim uvjetima uspjela dobiti dva meča zaredom - opisala je situaciju pa zaključila:

- Znala sam da se moram nastaviti boriti, jer nitko se ne može boriti kao što ja mogu.

Doista, nitko to ne može. U 35. godini igra tenis života koji ju je doveo do renkinga karijere, 21. je tenisačica svijeta prema novoj WTA listi. 

Iz tih rezultata progovara njen čudesni karakter kojim je nadjačala sve one nehumane nedaće s kojima je bila suočena u mladosti.

Najveća životna pobjeda

- Ova mala će vladati svjetskim tenisom - rekla je Steffi Graf za tada 16-godišnju Mirjanu Lučić. Umjesto na svjetski tron, Mirjana je s majkom Anđelkom uz dvije sestre i dva brata završila u izbjeglištvu bježeći od nasilnog oca Marinka. Sklonište im je osigurao Goran Ivanišević.

- Nisam vidio da tuče Mirjanu. Ali sam masu puta čuo kako viče na nju i kako je žestoko  vrijeđa. Vrijeđao ju je i kad je pobjeđivala i kad je gubila. Nitko normalan ne bi mogao podnijeti takvo maltretiranje - rekao je Zec, dok je Mirjanina priča bila, nažalost, puno brutalnija.

- Jednom me zatvorio u kupaonicu, pa me četrdesetak minuta tukao cipelom. Bilo mi je 14 godine. Puno ranije, prije nego što sam krenula u osnovnu školu, udario me toliko snažno, da sam krvarila po cijelom stanu. Udario me zato što sam izgubila meč od duplo starije djevojčice - otkrila je Mikica.

Prolazila je pakao. U intervju za američke medije 1998. godine, tadašnja pobjednica Roland Garrosa Iva Majoli rekla je sljedeće:

- Morala je stalno biti s njime. Nije ju puštao ni da s nama ide u kino!

Bila su to zastrašujuća iskustva, gotovo da nije poznavala nikakav drugi svijet izvan tenisa. 

Ipak, njena hrabrost, kao i prilično visoka samosvijest za jednu sedamnaestogodišnju tinejdžericu okrenule su joj život. Poslagala je 'kockice' i krenula naprijed. Ovdje možete pročitati detaljnije o tom razdoblju.

Kasnije će upoznati i svog supruga, Talijana Danielea Baronija, vjerojatno i najvažniju osobu u njenoj svakodnevici.

- Danas sam sretna jer imam supruga kojeg volim najviše na svijetu, koji me razumije, podržava, putuje sa mnom na turnire. Odlično se osjećam, zdrava sam i vjerujem u sebe, danas više nego ikad - rekla je Mirjana.

Kakva je na terenu, takva je i izvan njega - moćna!

Činilo se da je teniska karijera stvar prošlosti, no njen današnji tenis preslika je njenih životnih pobjeda za koje je tako krvavo radila. 

- Spasila me moja tvrdoglavost. I kad sam tenis samo mogla gledati na televiziji, a ne i igrati ga, uz mene su bili oni koji su znali i vjerovali da to nije moj kraj - pričala je sjajna tenisačica.

Silovito, snažno, uporno! Ako treba, i tvrdoglavo jer pobjednici ne padaju niti pod najžešćim problemima.

To je Mirjana. Jedna od najvećih sportskih heroina koju poznajemo.

U 2017. ima polufinale Australian Opena, Acapulca i Charlestona te četvrtfinale Miamija. A tek je travanj...