Komentar: Kako je Jasenko Houra uništio Malešov plan...

Halo, nije bilo dogovoreno nikakvo brijanje, govorio je Maleš suradnicima dok su mu žiletom prolazili preko prsa, stavljajući mu mikrofon. Nekoliko minuta poslije nazvao je Mamića.

- Zdravko, je l’ znaš gdje je ona pumpa prije ulaska u Zadar?

- Znam! Zašto? - kazao je Mamić.

- Možemo li se tamo naći? Ne mogu razgovarati preko telefona.

- Dobro, ali nadam se da nije neka glupost u pitanju.

Tri sata poslije Zdravko je stigao.

- Čuj, je l’ mi možeš nešto dati?

- Zavisi što tražiš.

- Trebao bi mi jedan naslov. Evo, primjerice, Kup! Ha, što kažeš?

- Kakav jeb... Kup?

- Kup Hrvatske! Tebi prvenstvo, meni Kup i svi sretni i zadovoljni.

- Pa, mislim, ja i bez tog dogovora osvajam Kup i prvenstvo. 

- Zdravko, mislim, znam. Ali tek sam došao u Split, puno bi mi to značilo. A, ja dobro pamtim prijatelje i usluge.

- Pa, Hrvoje, ako je tako... - počeo je Zdravko, no odnekud je počela svirati poznata melodija. “Uvijek sam želio biti heroj, ne kao James Bond...”. 

- Ma je l’ moguće - povikao je Zdravko Mamić i objema rukama poderao Malešovu košulju. Ispod nje, na svježe obrijanim prsima, kočoperio se mikrofon pričvršćen selotejpom.

- Mene si htio, drukeru jedan!

- Zdravko, nije to što misliš - pravdao se Maleš, kojeg je od batina spasio slučajni dolazak policijske ophodnje.

I tako je Malešov plan o razotkrivanju propao. Barem prvi pokušaj.

- Ha, ništa. Onaj Širić me sigurno neće skužiti - mrmljao je na odlasku.