Žao mi je mog cimera Pjace. Kad sam vidio da plače, bilo mi je jasno da je gadno, kaže Kramarić. Andreja konačno više ne bole pete, a u petak je s dva gola srušio Herthu
'Znao sam da nije dobro čim sam vidio suze na Pjacinu licu'
Prvi put nakon mnogo vremena odigrao sam utakmicu u kojoj me ništa nije boljelo. Konačno, zadovoljno se javio Andrej Kramarić nakon što je srušio Herthu u Berlinu.
Domaćin je poveo, ali bila je ovo večer sjajnog hrvatskog napadača.
- Iskreno, više se ni ne sjećam kad sam posljednji put igrao klasičnog napadača. U klubu igram nekakvu ‘desetku’, a tako nešto igrao sam i u Estoniji - kazao je Kramarić, koji je u Tallinu izgubio utakmicu, ali i cimera Pjacu.
- Da, ostao sam bez cimera, ali neću ga mijenjati, odsad ću biti sam u sobi, čekat ću Pjacu da se vrati - rekao je Andrej sa smiješkom.
- Znam da se kaže da muškarci ne plaču, ali u tim trenucima si Marko nije mogao pomoći, vidio sam da je i zaplakao. Kada dođe do ovakvih situacija, moraš pustiti suzu... - tužan je Kramarić zbog prijatelja.
- Nije mi se u prvom trenutku činilo tako strašno, ali kad sam mu vidio suze, shvatio sam da nešto nije u redu - dodao je Andrej i nastavio:
- Čuo sam se s Pjacom, naravno, stvarno mi ga je jako žao. Teško je sad biti pametan, ne daj Bože nikome takvo nešto... Rekao sam mu samo: ‘Marko, budi strpljiv, vratit ćeš se ti još jači’ - prepričao je Kramarić, kojem su golovi protiv Herthe bili deveti i deseti ove sezone u Bundesligi.
Deveti je na listi strijelaca, a Hoffenheim je treći.
- Nikad u povijesti nisu bili bolji od osmog mjesta, nikad nisu igrali u Europi, a sad želimo u Ligu prvaka, koju ja nisam nikad igrao. Ako ne računamo pretkola s Dinamom... Unatoč tome, nema tu euforije. Uostalom, nisam ni ja siguran iz kojeg je grada klub. Mi igrači živimo u Heidelbergu, stadion je u Sinsheimu, a Hoffenheim je mjestašce od 3000 ljudi...