Legenda NBA lige: Postao sam alkoholičar i prodavao crack...

Sjećate li se Stevea Francisa? Riječ je o jednom od najdarovitijih i najbržih playmakera NBA lige s početka "dvijetisućitih". Bio je drugi pick drafta 1999. godine, odmah iza Eltona Branda.

POGLEDAJTE VIDEO

Zablistao je odmah u prvoj sezoni u Houston Rocketsima s 18 koševa, 6,6 asistencija i 6 skokova po utakmici. Izabran je za rookieja godine i u idućim sezonama podizao prosjek do 21,6 koševa po utakmici.

Počeo je karijeru briljantno, bio je izuzetan talent i igrao je nekoliko fenomenalnih sezona najprije u Houstonu, a potom u Orlandu. No završio je - katastrofalno. Otpušten je u Kini jer je za 800.000 dolara po sezoni zabijao 0,5 koševa uz 0,7 skokova... Inače, Francis je u NBA karijeri zaradio 103,5 milijuna američkih dolara.

Zato je kao nevjerojatna zvučala vijest da je prije dvije godine uhićen jer je provalio u nečiji automobil i ukrao sedam tisuća dolara vrijedne stvari - nešto nakita, novčanik s gotovinom... Samo par mjeseci prije toga bio je uhićen zbog vožnje u pijanom stanju.

Što se dogodilo Steveu Francisu?

Tu je već bilo jasno da nešto definitivno nije u redu s trostrukim All Star košarkašem. Potpuno se izgubio nakon karijere i sad je napokon odlučio otvoreno progovoriti o demonima koji su ga proganjali.

- Imao sam jako teških dana, priznajem. I znam da su se ljudi sigurno pitali: "Koji vrag se dogodio Steveu Francisu?!" Najteže mi je bilo čitati gluposti na internetu, priče kako sam se navukao na crack. Moja djeca su to čitala, to mi je slomilo srce - napisao je Francis u ispovijesti za "The Players Tribune" pa nastavio:

- Ovako, istina je da sam prodavao crack kao klinac, bio sam "phone boy" uličnim dilerima. Da, samo četiri godine prije nego što sam zaigrao u momčadi s Charlesom Barkleyem i Hakeemom Olajuwonom stajao sam na uglu Maple Avenije u Takoma Parku i prodavao drogu ispred kineskog dućana i gradio svoje malo dilersko carstvo.

- Nemojte me krivo shvatiti, ne opravdavam dilanje. Nije to nešto s čim bi se čovjek pohvalio. Ali morate razumjeti odakle dolazim. I znati okolnosti u kojima sam to radio. Odrastao sam krajem osamdesetih za vrijeme crack epidemije... To je izgledalo kao epidemija kuge! Ali nikad u životu nisam okusio crack. Nikad! Stvarno želite znati što se dogodilo sa Steveom Francisom? Pio sam strahovito puno, eto što se dogodilo. U par godina potpuno sam se izgubio. Ostao sam bez svog košarkaškog imena i bez svog identiteta. I bez očuha koji je počinio samoubojstvo...

Phone boy

Između ostalog, Francis je u potpuno iskrenoj ispovijesti ispričao kako je, kao trogodišnjak, s majkom išao u posjet ocu u zatvor. Robijao je 20 godina zbog pljačke banke, a i braća su mu se bavila kriminalom dok je on odrastao. 

- Sve je počelo kad mi je bilo deset godina. Bio sam "phone boy". Znate što je to? Stojite pored telefonske govornice i kad zazvoni, javite se. Ovisno o tome što onaj koji zove treba, uputite ga na pravu adresu. A trebali bi crack ili djevojke. I tako sam, krateći vrijeme i čekajući da telefon zazvoni, od od kabine govornice napravio koš i počeo igrati košarku po cijeli dan - napisao je Francis. 

- Milijun puta su me opljačkali, ni sam ne znam koliko puta su mi uperili pištolj u glavu i uzeli mi sve. Pucnjave su bile najnormalnija stvar u mom kvartu. Ali to me nije toliko plašilo. Ono što me užasavalo bile su igle i lule posvuda. Ljudi koji teturaju okolo kao zombiji s onim pogledom u očima. Što je najgore, bili su to obični ljudi iz susjedstva:  medicinske sestre, poštari, učitelji... Pa i Marion Barry, gradonačelnik Washingtona!

"Iverson pa Francis? Ma, dobit ću infarkt!"

Kad mu je bilo 18 godina Francisu je umrla majka. I tu je pri put pukao, potpuno je prestao igrati košarku.

- Nisam imao nikakvu ponudu nekog ozbiljnog sveučilišta, ništa. Samo interes malog San Jacinto sveučilišta u Teksasu, njihov trener vidio me kako igram na nekakvom lokalnom turniru. I tu me baka nekako nagovorila da odem. Dala mi je 400 dolara, uvjerila me da je to ono što bi mama htjela i otišao sam tamo. I sve sam rasturio! Pitajte Shawna Mariona, on je tad igrao za Vincennes i znalo se da će biti velika zvijezda. Protiv njegove momčadi odigrao sam nevjerojatnu utakmicu i imao "quadruple double". Ubrzo sam počeo igrati toliko dobro da su se za mene počela zanimati velika sveučilišta. A ja sam znao, želim na Georgetown ili Maryland.

- Umalo je to bio Georgetown, ali John Thompson u razgovoru mi je pošteno priznao: "Slušaj, Steve. Sviđa nam se kako igraš, stvarno. Ali mi smo upravo u momčadi imali Allena Iversona. Jednostavno ne mogu imati tebe odmah nakon njega. Neću to izdržati, Steve. Dobit ću infarkt!" Znao sam o čemu govori i razumijem ga. Jednostavno nije hio na svakoj utakmicu svu onu svitu sumnjivih tipova koji su pratili Iversona. I tako sam otišao na Maryland.

Najviše sam volio Yao Minga

Sa 22 godine Steve Francis stisnuo je ruku Davidu Sternu i stavio kapu Vancouver Grizzliesa na glavu. Upravo je izabran kao drugi pick NBA drafta. No nije bio sretan s time pa ih je praktički natjerao da ga odmah trejdaju u Houston. 

- Zamislite to. S 18 sam stajao na uglu u Takoma Parku i prodavao drogu. A s 22 bio sam zvijezda NBA drafta. Znate li gdje je te godine bio draft? U "mom" Washingtonu. Ubrzo nakon što sam postao NBA zvijezda počeli su telefonski pozivi, ljudi su tvrdili da im moja obitelj duguje novac. Pitao sam braću koji vrag se događa, rekli su mi da se mama zadužila još u ono vrijeme kad smo bili djeca i taj dug nikad nije do kraja otplaćen, budući da je umrla. Nisam mogao vjerovati, neki utjerivači natjerali su me da platim dugove iz vremena kad sam imao osam godina! Zamislite to.

Francis je, kune se, godinama bio potpuno posvećen košarci. Uostalom, legende poput Charlesa Barkleya ili Hakeema s kojima je igrao prvu sezonu-dvije nikad ne bi tolerirale nekom klincu bahato ponašanje. Prva, druga, treća, četvrta briljantna sezona... Bio je velika, velika NBA zvijezda, sigurno Top 3 playmakera čitave lige i dogurao je do 21,6 koševa u prosjeku. A to je mogao samo supertalentiran, superspreman i košarci potpuno posvećen igrač. 

- Obožavao sam Yao Minga. On je bio tip koji je upravo stigao iz Kine i svaki dan pratila ga je gomila reportera. Svaki dan imao je valjda 15 intervjua prije i 15 nakon treninga, takva zvijezda je bio. I bio je fenomenalan igrač. Meni najdraži od svih suigrača. Da bar nije žurio s povratcima nakon ozljeda, tko zna koliko je dobar mogao biti. Ja i on zbilja smo rasturali. Ali on se na kraju morao prerano oprostiti od košarke. A ja? Mene su trejdali za Tracyja McGradyja. I to me slomilo, i u Orlandu i kasnije u New Yorku odmah nakon pet minuta u svlačionici sam znao: ovo neće funkcionirati, nećemo pobjeđivati.  

Imao je Francis još jednu nadu - povratak u Houston s 32 godine, tamo gdje je bio tako sretan. 

- Čovječe, taj Rick Adelman. Pitajte Yao Minga, ubijao sam se na treninzima. Nisam izlazio vani niti pio, ništa. A on je umjesto mene u igru stavljao Aarona Brooksa, Rafera Alstona i Luthera Heada. Mislim, nemam ništa protiv tih momaka, ali... Probao sam još zaigrati u Kini, ali brzo sam se vratio. Nije to više bilo za mene. Znao sam da je kraj i da me čeka teško vrijeme. Ubrzo je moj očuh, za kojeg sam bio jako vezan i koji me jako volio, počinio samoubojstvo. I tu sam odustao. Jednostavno, potpuno sam odustao...