Ma, kakav Larkin kad mi imamo Šakića i Bilana! Ni korona nije poremetila tu hrvatsku kemiju

Ne dogodi li se čudo neviđeno, a neće, Hrvatska će igrati na Eurobasketu 2022. Na prvom velikom natjecanju nakon pet godina - što, složit ćete se, nije normalno - odnosno od zadnjeg Eurobasketa 2017. gdje su nas Rusi, sjećate se, razbili u osmini finala.

POGLEDAJTE VIDEO: Košarkaši najavljuju utakmice

Pokretanje videa...

02:35

Hrvatska košarkaška reprezentacija | Video: Ilustracija/Davorin Visnjic/PIXSELL

Dogodilo se to u Istanbulu, u dvorani Sinan Erdem, upravo gdje je Hrvatska danas 95 posto osigurala put u Češku, Gruziju, Italiju ili Njemačku, kvartet koji je iduće godine trebao ugostiti Eurobasket, ali kako korona virus remeti sve što mu je na putu, tako je i ovo.

Međutim, nije poremetio onu dobro znanu kemiju Mršićeve Hrvatske koja je, deset mjeseci nakon dvije startne pobjede protiv Švedske i Nizozemske, stigla i do treće, a istovremeno gurnula Tursku (79-62) u još veće probleme. Turci su nakon tri kola na 0-3, no to neka budu njihovi problemi. A kako su izgledali danas, čupat će se protiv Nizozemske u nedjelju...

Mi, pak, u nedjelju protiv Švedske, koja je danas izgubila od Nizozemske 76-78, možemo onih 95 posto pretvoriti u 100. S Krunom Simonom. I mirno sljedeće godine završiti kvalifikacije. Konačno jedne mirne.

Tu Švedsku u veljači smo u Draženovu domu - punom Draženovu domu - dobili sa 16 razlike u partiji koja je, nakon tužnih kvalifikacija za SP, malo ozarila naša košarkaška lica. A u Turskoj još malo više jer, kakva god Turska bila, a ova je čak i s Larkinom drugi europski razred, treba je dobiti na njenom terenu, pa taman bio to i teren bez navijača.

Pa onda još odigrati prvo poluvrijeme iz udžbenika. Najbolje poluvrijeme reprezentacije vjerojatno još tamo od nebitne utakmice s Češkom u skupini zadnjeg Eurobasketa. Ali ovo je bilo itekako bitno. Onog trenutka kad je Šakić otvorio dvicom pa tricom, utakmica je krenula u smjeru u kojem Hrvatska nije mogla izgubiti od ovakve Turske. Koja je tjedan dana prije promijenila izbornika jer Ufuk Sarica nije htio Shanea Larkina, nego Scottieja Wilbekina, pa je morao svoje mjesto prepustiti onome koji je slušao želju Saveza, a to je trener Tofaša Orhun Ene.

A taj Larkin samo 20 sati ranije igrao je u Beogradu za Efes Euroligu, stavio 18 i vratio se u Istanbul, zajedno s još trojicom igrača Efesa. Međutim, ni taj Amerikanac, a govorimo o najboljem igraču u Europi, nije svemirac, a ako on to nije u Turskoj bez NBA igrača, onda Turska nema gotovo ništa. Ako pitate Mršića, teško da bi ijednog Turčina uzeo u svoju momčad. Mahmutoglua, hajde, u najboljem slučaju. On im je i danas bio najbolji.

I ta skupina Turaka u prvoj je četvrtini šutirala 3/17. Kad je vidio da nitko ne može pogoditi ništa, Mršić je logično samo puštao da treniraju šuteve koji nisu ulazili. A za Hrvatsku je odmah prvi - od mnogih - stavio Roko Prkačin, svježi 18-godišnjak koji je baš ovdje u Istanbulu zbog tatinih igračkih obaveza živio do pete godine. Trice su stavljali i oni kojima to nije zadatak (Ramljak), oni kojima to jest (Krušlin), dok je Rogić, recimo, napravio daleko više za Hrvatsku nego što je to Larkin za Tursku (ostao na 12 koševa).

Koliko rješenja ima u ovoj Mršićevoj Hrvatskoj, samo pogledajte sljedeći podatak. Vodili smo 40-15, a Drežnjak, Ukić i Marčinković nisu zabili ni koš. A sva trojica bili su broj jedan, dva i tri u veljači. Kada su u reprezentaciji bili i Perić i Planinić.

Štoviše, nitko iz trojke nije se upisao do kraja utakmice, a pritom je Drežnjak igrao 18 minuta, Ukić 24, a Marčinković 27, ali kad Šakić može zabiti dvije trice s istekom vremena, jednu skoro s centra, a Bilan kupiti otpatke pod košem i staviti praktički sve što je bacio krajem drugoligaških Turaka, onda, kao što je danas, nije bilo ni potrebno...