'Sad odjednom za mnom viču: Ma znali smo da nisi zlikovac!'

Evo, taman idem s pretraga i sve je u redu... Nemam nikakve posljedice, kažu mi doktori da je to bio lakši potres mozga, ali ništa zabrinjavajuće, rekao nam je 19-godišnji Cibalijin igrač Zvonimir Filipović, kojem je sudac Bruno Marić u utorak, na utakmici s Istrom, vjerojatno spasio život vadeći mu jezik dok je ležao na travnjaku bez svijesti.

Ma, kakav heroj? Što vam je?

A jučer ujutro Bruno Marić probudio se presretan. Dočekao je, kaže, napokon i on dan da kao sudac prima samo poruke i pozive čestitki. Ne samo iz Vinkovaca, zovu svi!

Kakav preokret za čovjeka koji je na počecima prvoligaške karijere, prije 11 godina, bio glavni negativac u očima Vinkovčana, jer su izgubili utakmicu od Varteksa zbog nekoliko dvojbenih Marićevih odluka.

Fizički su ga napali nakon što je svirao kraj, pa je Ivica Matković, tadašnji trener Cibalije, kažnjen sa šest mjeseci zabrane obavljanja dužnosti. Po novome, Bruno Marić postao je odjednom heroj Cibalije.

- Ma kakav heroj, ljudi moji, što vam je?! Djeca su vidjela na internetu što se dogodilo i tako su ponosni na mene. E, to mi je najveća nagrada! - kaže Marić.

Rekao mi je: 'Ti i Bog ste me spasili'

U “stvarnom” životu on je jedan od čelnih ljudi Daruvarskih toplica. Ima troje djece i još dvoje o kojima se očinski brine.

Cibalijin igrač Zvonimir Filipović nazvao ga je odmah nakon utakmice, zahvalio mu...

- Krasan momak. Rekao mi je: ‘Ti i Bog ste me spasili!’. Kaže mi da je student medicine, drago mi je da mu dobro ide i izvan terena. Neka samo tako nastavi... - kaže nam dobitnik nagrade za najboljeg hrvatskog suca pa nastavlja:

- Zovu ljudi sa svih strana, kolege suci iz Hrvatske i Europe. Čestitaju mi. Ali opet kažem, nisam nikakav heroj, ja sam samo sudac koji voli svoj posao. A najbolji hrvatski nogometni sudac u svakom trenutku mora donijeti najbolju odluku, pa i u ovom! Tijekom karijere donosio samo puno odluka koje su u sportskom smislu bile važne za neki klub. Ponekad sam i griješio, naravno, i zbog toga žalim, ali to nikad nije iz zle namjere. A ako baš hoćete, ma radije bih tri penala pogrešno procijenio i s tim živio nego da sam u Vinkovicima pogriješio u 36. minuti utakmice.

Jučer je za Brunu Marića bio sve samo ne običan dan.

Sve mu je bilo jasno kad je ujutro rano ustao pa krenuo na uobičajeni trening.

- Idem ja na trčanje, a moj susjed za mnom viče: ‘Ej, Bruno! Pa znao sam da nisi zlikovac!’ Ma zezaju me, neka je taj dečko živ i zdrav pa se možemo malo i našaliti na moj račun, ha-ha - zaključio je Marić.