Mariju Pašaliću je mjesto u reprezentaciji, i to ne na klupi

Ako izuzmemo internacionalne klase Luku Modrića, Ivana Rakitića i Ivana Perišića, od preostalih hrvatskih veznih igrača Mario Pašalić trenutačno igra u najboljoj formi i mjesto mu je u reprezentaciji. I to ne na klupi, nego u početnoj postavi momčadi koju će izbornik Ante Čačić izvesti protiv Ukrajine u ožujku. Uz bok Modriću, Rakitiću i Mateu Kovačiću, jer Perišić izostaje zbog kartona, a Brozović je ozlijeđen. I ako izbornik to ne vidi, ili ne želi vidjeti, onda imamo ozbiljan problem, ili toliko jaku reprezentaciju, koja će u Rusiji s lakoćom osvojiti naslov svjetskog prvaka.

Stvarno je već svima dosta šupljih priča, loših opravdanja i praznih obećanja, dosta je zaobilaženja onih koji vrijede kako bi se u nacionalnu vrstu ugurali oni 'koji moraju biti pozvani, jer su budućnost hrvatskog nogometa'. Ne, nisu, budućnost hrvatskog nogometa su Mario Pašalić i Mateo Kovačić. Kovačić je standardan, vrijeme je da i još jedan vrhunski igrač, k tome i pošten i iznimno korektan momak, koji se dokazao u tri 'lige petice', konačno dobije priznanje da vrijedi i u svojoj kući.

Marko Rog u Napoliju skuplja minute na kapaljku, Alen Halilović je miljama daleko od ozbiljnog nogometa i forme, Ante Ćorić, Domagoj Antolić, Franko Andrijašević, Filip Bradarić... igraju na puno slabijem nivou. U takvoj konkurenciji Mario Pašalić je već odavno morao igrati važnu rolu, a ne samo nadati se pozivu izbornika.

Objektivno, Pašalić je dres seniorske reprezentacije zaslužio još dok je igrao na Poljudu, a nakon toga je redovito igrao i zabijao u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. I to ne bilo gdje, nego u momčadima poput Monaca i Milana. U zadnje dvije i pol sezone u tri 'lige petice' skupio je 80 nastupa i zabio 12 golova i njegovo nepozivanje skandal je posebne vrste, vjerojatno najveća sportska nepravda nanesena jednom igraču u novijoj povijesti hrvatske reprezentacije.

Jer Mario Pašalić nije samo vrhunski nogometaš, nego i momak bez mrlje u karijeri, o kojem baš nitko nikad nije rekao, niti napisao ružnu riječ. Ni suigrači, ni protivnici, a ni on o njima. I premda je Mario sigurno i sam svjestan kolika mu je nepravda nanesena nepozivanjem u reprezentaciju svih ovih godina, nikad, ali baš nikad nije rekao niti jednu jedinu riječ na tu temu. Šutke je trpio nepravdu i nadao se. Valjda je sada tome došao kraj.