Najdugovječniji predsjednik HOO-a Tonći Vrdoljak bi odbojkaški prijepor rješavao radikalno, dok aktualni Zlatko Mateša taktizira
Matešin ili Vrdoljakov 'poučak' - Reda mora biti!
Bilo bi vrlo nepošteno da ja sad izigravam junaka i govorim o tome kako sam rješavao gordijske čvorove u našem sportu i kako bih rješavao odbojkaški sukob, rekao je Antun Vrdoljak, prvi i najdugovječniji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Prateći njegovu desetogodišnju vladavinu hrvatskim sportom, u jedno smo sasvim sigurni - prašilo bi se do neba, Tonči bi vrištao sa svih novinskih naslovnica, verbalno bi ispljuskao, što javno što tajno, sve zaraćene strane, na kraju bi postrojio “preživjele” i poslao ih da “ginu za Hrvatsku”! Za razliku od osebujnog Vrdoljakova stila vladanja, sadašnji predsjednik HOO-a Zlatko Mateša vlada tiho, samozatajno, za neke i prediskretno. Kad ga pozovu da kao general dovede u red neposlušnu vojsku, Mateša se brani slovom statuta, koji mu ne dopušta zadiranje u rad i odnose pojedinih saveza. Neprestano samo ističe: - Primarni interes HOO-a su sportaši, u ovom slučaju odbojkaši, i rezultat, a ne službenici i čelnici saveza. Vrdoljak je mnogo određeniji od Mateše, koji je svjestan da bi se radikalnijim potezima nekome morao zamjeriti. - Ove okolnosti u odbojci su blago rečeno čudne. Svima preporučam da malo zauzdaju taštinu, a igračima da ne mogu oni sastavljati reprezentaciju i birati izbornika - kaže Vrdoljak i nastavlja: - Uoči OI-ja 1992. dopustio sam Ivaniševiću i Prpiću da eliminiraju Franulovića i izaberu Orešara za izbornika, i to je imalo katastrofalne posljedice po tenis. Kad igrači izabiru trenere, tad oni i vode momčad, a ne trener. Jako me zanima zašto odbojkaši toliko vole Malevića, ima li nešto nezdravo u toj ljubavi. Ako nema, zanimalo bi me zašto najbolji nije i izbornik. Na kraju je poentirao: - I bez najvažnijih igrača bit će sporta, ali bez reda sporta nema!