Medicinske smo sestre od 7 do 11, a poslije toga ragbijašice...

Antonija Šećer (20) i Ljilja Bagarić (20) svako jutro s puno nježnosti brinu se o pacijentima u splitskoj bolnici, a popodne, kad skinu bolničke uniforme i klompe te navuku dresove i kopačke, postaju nemilosrdne ragbijašice koje se ne libe protivnicu žestoko oboriti na travu.

Počelo je slučajno, Splićanka Antonija i Makaranka Ljilja krenule su u Zdravstvenu školu. U drugom razredu profesor tjelesnoga ih je odveo na ragbi.

Pogledajte video

Pokretanje videa...

00:32

Video: 24sata/pixsell

- Bila je to ljubav na prvi pogled. Svidjelo nam se, pa smo se odmah priključile treninzima. Malo po malo smo se zbližile i postale nerazdvojne jer smo susjede. Skupa idemo u školu, na praksu u bolnicu, na treninge, skupa izlazimo... - priča Ljilja.

Nisu ih uspjeli razdvojiti ni posvađati čak ni momci, iako im se sviđaju isti tipovi.

- Ma ne može nas razdvojiti ništa. Ako nam se svidi isti frajer, pravilo je da prednost ima ona koja ga je prva vidjela. A kako ja bolje vidim, jer Ljilja nosi leće, onda sam u prednosti. I zato sam ja zauzeta, a ona je još slobodna, nasmijala se Antonija – koja nam je pojasnila i kako uspiju uskladiti tu njihovu neobičnu medicinsko-sportsku priču.

- Peti smo razred Srednje zdravstvene škole i kao obaveznu praksu odrađujemo rotacije na odjelima splitske bolnice. Odmah nakon završene škole možemo početi raditi kao medicinske sestre. Naporno je, svako jutro je praksa od 7 do 11:30, nakon toga škola, kući stignemo tek ručati i malo se odmoriti, a onda predvečer trening...

Iako se ragbi smatra grubim sportom, djevojke kažu da nije tako.

- Ragbi je kontaktni sport, ima dosta udaraca, ali kad naučiš tehniku i kad si u treningu, ozljeda je manje nego, primjerice, u nogometu. Evo, mi smo pet godina u ragbiju i nismo vidjele nekih ozbiljnijih ozljeda. Doduše, igramo ‘ragbi sedam’, koji je više tehnički, za razliku od ‘ragbija petnaest’, u kojem ima više kontakata i rušenja. Ponekad nas tek suigračice zamole da im riješimo neku posjeklinu ili masnicu, pa se malo pravimo važne medicinskim izrazima, ili savjetima kako riješiti neki problem, ha, ha, ha... - smije se Ljilja.

Da ne bi bilo zabune, ragbi koje cure igraju nipošto nije rekreacija.

- Mi smo vam višestruke prvakinje države, osvajačice Kupa, a obje igramo i za reprezentaciju – otkriva nam Antonija.

Ona i Ljilja su zbog vedre naravi omiljene u svlačionici, ali i na odjelima splitske bolnice.

- Znate kako je, mi smo mlade i neopterećene, a pacijentu koji leži u bolnici draže je vidjeti vedru i nasmijanu curu ujutro u sedam sati nego stariju sestru koje već godinama rade na odjelu, koja ima obitelj, svoje probleme i posao obavlja rutinski. Još kad saznaju da igramo ragbi, čude se i smiju - kaže Ljilja i dodaje:

- Mi smo vam u Nadi jedna velika obitelj, oni dolaze na naše utakmice, mi na njihove, družimo se, izlazimo... I nismo jedino nas dvije neobičnog zanimanja, imamo cura koje rade na sudu, ekonomistice...