Mi i ne znamo koliko vrijedimo! Jer smo jako ponosni i prkosni

Taj dan treba biti obilježen, da se nikad ne zaboravi. Evo, neka ovdje stoji da je to trg koji je 2018. dočekao doprvake svijeta - govorio je Zlatko Dalić gledajući ipak poluprazan Trg baja Jelačića u večeri reprize nevjerojatnog, nezaboravnog dana, kada je 16. srpnja prošle godine na zagrebačkim ulicama bilo 550.000 ljudi, a dan kasnije diljem Hrvatske još stotine tisuća.

- Taj se dan ne smije zaboraviti, beskrajan ponos, zajedništvo, i treba se obilježiti. Bio je to najvažniji događaj nakon Domovinskog rata, toliko emocija, sreće dugo nije bilo - pričao je Dalić u majici s natpisom "Endless day". Beskrajni dan.

Njegovi su junaci igrači.

- Što su sve ti momci prolazili čak i 15 godina, od igranja pred praznim tribinama zbog nekih, bili su vrijeđani, napadani... i u mjesec dana sve su okrenuli! Zato ja ne dam riječ na njih, oni su sve to napravili - govorio je u studiju HTV-a.

A onda se ukratko prisjetio puta do srebra.

- Cilj je bio proći skupinu i Nigerija je bila najvažnija utakmica, sav je fokus bio na njoj. Krenuli smo sa četvoricom napadača, nikad ofenzivnije, a odlično nam je poslužila pripremna utakmica sa Senegalom.

- Argentina je bila okidač, kad su igrači i svi drugi shvatili da možemo puno, ne samo proći skupinu. Jer ako Argentinu i Messija pobijediš 3-0, možeš puno. Tada je važno stati na loptu, da se ne poleti, ne ponese. Trebalo je smiriti igrače, da shvate da nismo napravili ništa.

Sjetio se i koliko su gauči bili šokirani. I zamjerio im isto što i nakon same utakmice u Rusiji:

- Messi i Sampaoli pobjegli su u svlačionicu i pokazali su da nemaju respekt prema nama, ali nije ni važno.

Nakon Nigerije, još je samo utakmica s Danskom bila ključna.

- Da smo tu utakmicu izgubili, opet bi bili gubitnici, loša generacija... A to je bila prekretnica, kada su pokazali nevjerojatnu snagu i karakter. Pa kad je Luka promašio penal u 114. minuti, svi bi potonuli, a mi nismo, igrači su digli Luku, govorili mu 'Ti ćeš pucati, kapetan si, nećemo sad stati...'

- Vadili smo se cijelo Svjetsko prvenstvo, ali to je odluka velikih momčadi, tri puta se vraćati, to je karakter i to ranije nije bio slučaj. A cijelo vrijeme dolazilo je sve više slika iz Hrvatske i nismo mogli stati...

- Nakon Engleske rekao sam da igrači nisu normalni, kako nadtrče Engleze, nakon tri utakmice u produžecima. To je bila najvažnija utakmica i gol u povijesti hrvatskog nogometa.

- Finale? U tim trenucima nije lako donositi odluke. Možda je Suba bio ozlijeđen, ali rekao je da može, a tko bi maknuo golmana koji nas je uveo u finale i kaže da može?! Ja bih promijenio samo suca. Ne bih rekao da je kriv, možda su neke presudne stvari bile na našu štetu, a mi nismo imali snage i energije vratiti se, ali čestitke Francuzima.

- Slika kako Modrić prima Zlatnu loptu pokazuje kakva je bila Hrvatska, kakav tim. Dobio je nagradu on, a ne Ronaldo, ni Messi, ni Neymar, no nije pokazivao emociju, sreću, nego je bio tužan jer je njegova Hrvatska izgubila finale i osobna nagrada ništa mu ne znači.

A onda je došao neviđen doček...

- Prije odlaska u Rusiju, Dalić mi je rekao 'Marijane, napravit ćemo velik uspjeh u Rusiji!' - otkrio je Marijan Kustić, a izbornik se samo smješkao, pa sjetio povratka:

- Mislili smo kako ćemo se 15-20 minuta voziti, pa fešta na Trgu i to je to. Ali ulica je bila sve punija, svatko nas je htio dotaknuti, bacali su dresove, šalove, mi ih potpisane vraćali... Shvatili smo da to neće biti običan doček. Svi pjevaju, navijaju i u tim emocijama zaboraviš da si izgubio finale od Francuske, jer cijela te Hrvatska čeka. A najljepše je od svega bilo što je došlo jako puno djece i starijih, htjeli su biti dio dočeka. Nitko se taj dan nije probudio nezadovoljan, nitko nije imao problem. Nacija je bila ponosna i sretna, kakva bi trebala biti uvijek...

- Moram istaknuti policajce koji su hodali uz bus od piste do Trga! Koliko je to, 17 kilometara? Nije im smetala vrućina, bili su strpljivi, sve vrhunski odradili. Kao i policajci na motoru. A mi smo gore bili u svojim problemima, u veselju razne dogodovštine, pomagali kad se netko izgubio, pao u zanos, euforiju, pa su prijetile žice, most, klizali se, padali, spašavali... I tu smo pokazali da smo velika obitelj.

- Ma mi nismo svjesni koliko vrijedimo, koliko smo kvalitetni, pa u vaterpolu, rukometu, košarci... To pokazuje koliko je sport značajan i ima kvalitetu i vrijednost. Nemamo infrastrukturu, uvjete, ali imamo talent, ponosni smo, prkosni, radni, ali upornošću uspijevamo. Cijeli svijet nas je toliko cijenio i navijao za nas jer smo igrali srcem za domovinu, emocijama. A samo nas je četiri milijuna.

- Najdraža slika? Kad se Pogba poklonio Hrvatskoj, ne meni, za ono što je pokazala, on je odao prizanje jer zna koja je razlika u svemu i što smo napravili. Ta slika puno više govori od svega.

Nažalost, ponovio je da Hrvatska nije iskoristila srebro.

- Dobili smo zajedništvo, ljubav, da i mlađe generacije osjete taj naboj. Da djeca više ne nose dres Ronalda, Messija nego Modrića, Rakitića, Mandžukića... To je dobitak, to je sreća. Ostalo je tog zajedništva, ne u toj mjeri, ne koliko bi trebalo. Moramo shvatiti da je to naša domovina, samo zajedno možemo nešto napraviti, to je pokazala Rusija. Da i mali mogu biti veliki, da se može ostvariti ono što izgleda nemoguće. Imamo potencijala, snage, kvalitete. Ali nismo iskoristili za infrastrukturu. Stadiona nema, nigdje ne piše "Ovo je zemlja svjetskih doprvaka, najboljeg igrača svijeta, ovo je Trg gdje su dočekani doprvaci..." Sami sebe podcjenjujemo, a vrijedni smo i sposobni.

- Cilj i želja mi je da ovakav doček imamo i nakon Eura. Za to živimo - zaključio je Zlatko Dalić.