Mijatović je zeznuo trenera, da nije, Real ne bi bio dobio finale

Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov nastavljamo s 1998. godinom. U Amsterdamu su u finalu 1998. igrali Real Madrid i Juventus.

I danas traju rasprave. Je li Predrag Mijatović u 66. minuti finala Lige prvaka gol zabio iz ofsajda?! Naravno, navijači Juventusa tvrde da je, a navijači najvećeg kluba na svijetu tvrde da je gol čist kao suza.

Real i Juventus sastali su se 20. svibnja 1998. godine na Areni u Amsterdamu. Na tribinama je bilo 48.500 gledatelja, a bila je to noć u kojoj se Real okitio europskim naslovom nakon 32 godine čekanja. Juventus je u finale ušao kao favorit. Uostalom, to je Torinezima bilo treće finale Lige prvaka zaredom. Godinu prije izgubili su od Borussije Dortmund u Münchenu, a dvije godine prije toga su osvojili naslov protiv Ajaxa. Zbog toga svega je Juventus u utakmicu s Realom ušao kao blagi favorit,

Prije sedam godina, kad su u finalu Lige prvaka igrali, Chelsea i Bayern, na klupi Bavaraca sjedio je Jupp Heynckes. Nijemac koji je 1998. godine bio trener Reala. Tada smo nazvali Predraga Mijatovića, koji nam je otkrio ekskluzivu vezanu za to finale. Sjajnu anegdotu koja je praktički odlučila finale u Nizozemskoj.

 Na zadnjem treningu prije finala jako me bolio mišić. Trening je završio, a Heynckes je odredio da nas šest-sedam ostane vježbati penale - rekao nam je tada Predrag Mijatović i nastavio:

- Shvatio sam da će skužiti da me boli ako izvedem penal. Pa sam treneru rekao da se ne brine, da ne trebamo vježbati penale, da ćemo dobiti Juventus u 90 minuta. Rekao mi je da sam lud, ali neka mi bude. 

- Otišli smo u svlačionicu, a sutradan smo pobijedili 1-0, ja sam dao gol. Ni dan-danas nisam priznao Heynckesu da me bolio mišić večer prije finala. Malo sam ga zeznuo, ali da nisam, ne bih igrao u finalu.

Taktika Madriđana bila je slična Borussijinoj iz finala godinu prije, izoliran je Zinedine Zidane, ovaj put čuvao ga je reprezentativni kolega Christian Karembeu i bez njega je Juventus bio ponovno bezopasniji. Nije mogao Zidane pokazati što zna, ključno je bilo njega zaustaviti, a to su igrači španjolske momčadi dobro znali. 

Predsjednik Reala bio je Lorenzo Sanz, koji je nekoliko godina kasnije priznao kako mu je bilo jako teško gledati to finale. Bio je pod velikim pritiskom.

- Zabili smo gol, ali me bilo strah da Juventus ne izjednači. Vodili smo, ali ja nisam mogao gledati posljednjih dvadeset minuta. Jednostavno, bio sam previše uplašen. Otišao sam s tribina, nisam uopće gledao posljednjih dvadeset minuta - kaže Sanz, koji je ušao u povijest Reala kao predsjednik, koji je vratio veliki trofej u glavni grad Španjolske.

Par godina kasnije je Mijatović njemačkom treneru priznao da je igrao ozlijeđen u finalu, a stari-dobri Jupp se na to vjerojatno samo nasmijao. Bio je Predrag Mijatović majstor na terenu, a očito i izvan terena. Maseri i fizioterapeuti pomogli su mu da zaigra u finalu, a ostalo je povijest. Bila je to utakmica koju je odlučio njegov majstorski potez.

Davor Šuker zaigrao je u tom finalu, u igru je ušao u 89. minuti. U sudačkoj nadoknadi je vodio loptu, a na dok mu je bila u nogama njemački sudac Hellmut Krug je svirao kraj utakmice. Šuker je napucao loptu od sreće i poletio je u zagrljaj svojim suigračima.

Moglo je početi veliko slavlje Madriđana. Koji su do naslova došli nakon što su bili prvi u skupini s Rosenborgom, Olympiakosom i Portom. U četvrtfinalu su izbacili Bayer Leverkusen, a u polufinalu Borussiju Dortmund. Real je te sezone u Ligi prvaka izgubio samo jednu utakmicu. Dakle, naslov je bio i više nego zaslužen.

Davor Šuker je zaigrao u finalu taman dovoljno da dobije premiju, a u igru je minutu kraja ušao baš umjesto junaka Predraga Mijatovića. Prijatelj za prijatelja. Bila je to takva izmjena u Amsterdamu.

- Navijači Reala čekali su naslov europskog prvaka 32 godine. Bila je to za njih posebna večer, kao i za sve nas - rekao je u jednom razgovoru Davor Šuker, koji je u Realu bio od 1996. do 1999. godine.

Neće Šuker finale u Amsterdamu nikad zaboraviti. Čak je i pogodio rezultat utakmice.

- Sjećam sam kao da je bilo jučer. Sjećam se stadiona, dolaska u hotel, baš svega. Nisam loše spavao prije finala, nisam bio nervozan. Znao sam da možemo svakoga pobijediti i svakome zabiti. Rekao sam Peđi da ćemo pobijediti 1-0 večer prije finala - rekao je Davor Šuker i dodao:

- Tada to nisam mogao objasniti riječima. Tri-četiri sata nakon utakmice nisam bio ni svjestan što se dogodilo. Kada sam shvatio da smo prvaci Europe nakon toliko godina, da smo se vratili na vrh i da je to bio moj gol... Bio je to jedan od najvažnijih uspjeha Reala. Nikada neću zaboraviti kako su ljudi slavili s nama, mi smo prešli na drugu stranu, među navijače. Bila je to najljepša večer koju sam doživio u karijeri.

Neki su nogometni stručnjaci tvrdili kako je Juventus ogroman favorit u finalu i kako je Real autsajder i da nema nikakve šanse.

- Svi nogometni autoriteti otpisali su nas prije finala. Juventus je to morao dobiti barem s tri razlike. Bili su veliki favoriti. Baš izraziti. Stigli smo u Amsterdam jako zabrinuti. Onda smo rekli sebi da možda više nikada nećemo igrati finale Lige prvaka, ovo je jednom u životu i idemo poginuti. Znam da smo za tu pobjedu dali baš sve. Poseban je osjećaj zabiti gol u finalu Lige prvaka. To je najvažniji gol moje karijere - kaže Mijatović.

Real je bio četvrta momčad španjolske lige, Juventus aktualni prvak Italije, aktualni viceprvak Europe. Madriđani su igrali prvo finale Lige prvaka od promjene formata. Sve je prije finala bilo na strani Torineza. Čak je i Marcello Lippi, trener "stare dame", bio uvjeren kako mu naslov ne može izmaknuti. 

Važnu je ulogu u finalu imao i Clarence Seedorf. Bivši igrač Ajaxa, koji je s tom momčadi osvojio naslov europskog prvaka 1995. godine, bio je jedan od najboljih igrača u finalu. Nizozemac je dominirao u veznom redu. Bila je to večer u kojoj je pokazao klasu i magiju. Sve ono što će pokazivati i godinama kasnije.

Zinedine Zidane doživio je veliko razočaranje. Bilo mu je to drugo finale Lige prvaka zaredom koje je izgubio. U Juventusu nakon toga nije zaigrao niti jedno finale. U Real Madrid je prešao 2001. godine, a godinu poslije je osvojio svoj jedini naslov europskog prvaka kao igrač. Njegov volej donio je Madriđanima naslov u finalu protiv Bayer Leverkusena 2002. godine, ali Zidane se uvijek prisjeti i poraza od Madriđana 1998.

- Bila je to strašno bolna večer za nas, bolan poraz. Mislili smo kako ne možemo izgubiti dva finala zaredom. a na kraju smo u suzama napuštali travnjak. Šteta, nikad nisam prebolio te poraze s Juventusom u finalima Lige prvaka - rekao je Zidane, koji je kasnije s Realom kao trener osvojio tri naslova europskog prvak zaredom. 

Najbolji je strijelac Lige prvaka te sezone bio Alessandro Del Piero iz Juventusa. Zabio je deset golova, a najbolji strijelci Reala bili su Davor Šuker i Fernando Morientes s po četiri gola. 

Finale Lige prvaka 1998: Juventus - Real 0-1

Juventus: Angelo Peruzzi, Moreno Torricelli, Mark Iuliano, Paolo Montero, Angelo Di Livio (46. Alessio Tacchinardi), Didier Deschamps (77. Antonio Conte), Edgar Davids, Gianluca Pessotto (70. Daniel Fonseca), Zinedine Zidane, Filippo Inzaghi, Alessandro Del Piero.

Real Madrid: Bodo Ilgner, Christian Panucci, Manuel Sanchis, Fernando Hierro, Roberto Carlos, Fernando Redondo, Christian Karembeu, Clarence Seedorf, Raul (90. Jose Emilio Amavisca), Fernando Morientes (81. Jaime), Predrag Mijatović (89. Davor Šuker)