Mjesec dana u kašeti brokava: Vulića tek čeka pravi posao...

Meni bi kao Dalmatincu trebali dati 101, a ne samo 100 dana mira, našalio se Zoran Vulić u nastupnom govoru, nakon što je po peti put sjeo na klupu Hajduka.

No i sam je bio svjestan da mira ne može, i neće imati, jer da je situacija u klubu bila imalo bolja ne bi priliku dobio on, nego netko drugi. Uostalom, nakon odlaska Željka Kopića, predsjedniku Jasminu Huljaju i sportskom direktoru Saši Bjelanoviću Vulić i nije bio prvi ''pick''. 

Vulić je bio svjestan da ulazi u ''kašetu brokava'', no svejedno je s pomoćnicima Mladenom Pralijom i Marijom Carevićem zasukao rukave i krenuo spašavati Hajduk kojeg je preuzeo na osmom mjestu, praktično na koljenima i posvađanoga na svim razinama.

Jedino što je na brzinu mogao i morao napraviti je popraviti atmosferu i  standardizirati momčad te pokušati pobjeći s dna ljestvice. I teško da se Vuliću u ovih mjesec dana mandata može pronaći neka ozbiljnija zamjerka. 

Suhe brojke kažu da je pod njegovim vodstvom Hajduk odigrao pet utakmica. Startao je pobjedama nad Rudešom, Istrom i Vrapčem, u derbiju s Dinamom upisao je ''pametan'' remi, a protiv Osijeka je upisao razočaravajući poraz, što je praktično jedini kiks. No više od suhih brojki o Vulićevom dosadašnjem mandatu svjedoče brojni problemi s kojima se morao suočiti.

Zatekao je nemotiviranu i loše izbalansiranu momčad kojoj na pojedinim pozicijama nedostaju igrači, a na drugim pozicijama ih ima previše i ne igraju. Zatekao je demotiviranu momčad bez agresije i komunikacije, bez ideje kako igrati i pobjeđivati, čak i u utakmicama s nominalno lošijim protivnicima. Pogotovo na Poljudu. 

Vulić se oslonio na iskusne igrače, i za sada je uspio zaustaviti kola koja su nezadrživo klizala prema dnu. Standardizirao je momčad, popravio atmosferu..., no za više od ovoga trebat će mu i vremena, ali i kvalitetnih pojačanja. Previše je igrača prodano u zadnjih par sezona da to ne bi uzdrmalo i jače i stabilnije klubove od Hajduka. 

No iako je Vulić upao u ''kašetu brokava'', pravi problemi tek ga očekuju. Do zime mora pročistiti momčad i pripremiti je za proljeće, mora uspostaviti kvalitetnu suradnju s B momčadi, osigurati borbu za minimalan rezultatski cilj, a to je Europa...

I sve to u uvjetima značajnog kresanja budžeta, i brojnim promjenama na svim razinama, od promjena na čelu Torcide i Udruge Naš Hajduk, do promjene Nadzornog odbora kluba. I ne manje važno, bez publike u naredne četiri domaće utakmice, praktično do proljeća...

Tko je dobio Vulićevim dolaskom?

Za razliku od svog prethodnika, Vulić je u standardne uloge promovirao Stipu Vučura, Borju Lopeza i Steliana Filipa u zadnjoj liniji, mladog Antu Palaversu u veznom redu te donekle i Frana Tudora koji se ponovno vraća u igru. U nekim utakmicama bljesnuli su Adam Gyurcsó i Mirko Ivanovski.  

Tko je izgubio Vulićevim dolaskom?

Od igrača koji su kod Kopića redovito igrali, pozicije su izgubili Andre Fomitschow i Stanko Jurić, od manje standardnih Božo Mikulić i Edin Šehić, a daleko od momčadi  i dalje su Ardian Ismajli i Hysen Memolla.

Hamza Barry je važan, no ozlijedio se....

Gambijac je u Vulićevim projekcijama dobio jednu od ključnih uloga, iz dubine kreira igru, a svojom brzinom i tehnikom je zadnji filter pred stoperima. No Barry je  ozlijedio koljeno i pitanje je koliko će pauzirati. 

Miji Caktašu vraćena je traka...

Kao jedinom iskusnijem igraču poniklom u omladinskom pogonu Hajduka te jednom od rijetkih koji se usudio javno progovoriti o problemima koji su mučili igrače dok ih je vodio Kopić, Vulić je Miji Caktašu vratio kapetansku traku i povjerio mu ulogu vođe momčadi. No Hajduk bi se Mije rado riješio, jer im je teret njegovog ugovora pretežak...

Koje promjene čekaju Hajduka na zimu?

Predsjednik Huljaj pokušat će za 20-ak milijuna kuna srezati troškove, a prvi na udaru su igrači s najvećim ugovorima, Caktaš, Lopez i Said te Memolla koji zbog ozljede i odluka trenera nije odigrao nijednu utakmicu u tekućoj godini. Hajduk bi ih želio prodati kako bi smanjio troškove i nešto zaradio od odšteta, no želje su jedno, a realnost nešto posve drugo.