Sport

Komentari 65

Na Mirogoju plakalo 100.000 ljudi: Neutješni suigrači odnijeli su Dražena na vječni počinak

Na Mirogoju plakalo 100.000 ljudi: Neutješni suigrači odnijeli su Dražena na vječni počinak

Prema nekim izvještajima čak je sto tisuća ljudi bilo na Mirogoju i odalo počast Draženu Petroviću tog 11. lipnja 1993. Do posljednjeg je trenutka u rukama imao kartu za avion, ali odlučio se na automobil i otišao - u smrt

Povodom 27. obljetnice smrti Dražena Petrovića ovaj tjedan prisjećamo se njegova veličanstvenog lika i djela.

Dvadeset i sedam godina je prošlo otkako košarkaškim parketima više nema 'košarkaškog Mozarta'. Nije bio ni svjestan kako se iz sna u Golfu nikada neće probuditi. Četiri dana nakon stravične nesreće u Njemačkoj, tisuće i tisuće ljudi slijevale su se na Mirogoj kako bi ispratile jednog od najvećih košarkaša u hrvatskoj povijesti i rekle mu posljednje zbogom.

Dražen Petrović imao je tek 29 godina kad je poginuo na autocesti u smjeru Nürnberga. Podsjetimo, u 17 sati i 20 minuta tog 7. lipnja 1993. Dražen je spavao na suvozačkom mjestu, dok je tegljač iz suprotnog smjera naglo zakočio i preletio na suprotnu stranu autoceste te se ispriječio preko sve tri vozne trake. 

POGLEDAJTE GALERIJU: Posljednji ispraćaj 'košarkaškog Mozarta

Tadašnja Draženova djevojka i vozačica Klara Szalanty te njezina prijateljica Hilal Edebal preživjele su zabijanje u prikolicu tegljača. A do zadnjeg trenutka je dvojio želi li ući u zrakoplov za Zagreb ili pak pričekati djevojku i otići automobilom. Odabrao je drugu opciju...

Vozač kamiona izašao je na autocestu i pokušao upozoriti nadolazeće vozače da stanu, ali bilo je to prekasno jer je crveni Golf u kojem je bio Petrović već uletio u cisternu. Brzina je bila prevelika, a Draženu više nije bilo spasa dok su ostale dvije putnice preživjele s teškim ozljedama.

POGLEDAJTE VIDEO: Prošlo je 27 godina od smrti Dražena Petrovića

Prema nekim izvještajima čak je sto tisuća ljudi ispratilo Dražena Petrovića na vječni počinak dok su njegova obitelj, prijatelji i suigrači neutješno plakali kraj lijesa sa beživotnim Draženovim tijelom. Najbolji dani tek su bili ispred njega, a život mu se ugasio u stotinki sekunde.

Hrvatska je tada bila u jeku Domovinskog rata, a nakon ionako već dovoljno ljudskih žrtava dogodila se još jedna na sportskoj sceni. Otišao je onaj kojeg su svi voljeli, sportski uzor mnogoj djeci te sportska veličina koja je u teškim trenutcima uvijek stala uz svoju domovinu i s posebnim žarom igrala u nacionalnom dresu.

Više ništa nije bilo isto, a Mirogojem su se prolamali samo bolni jecaji neutješne majke Biserke koju su pridržavali otac Jole i sin Aleksandar, dok su Dražena nosili suigrači iz reprezentacije. Neutješni su bili Stojko Vranković i Franjo Arapović, a prije sprovoda je pljesak na komemoraciji trajao dugih 15 minuta. Tko zna koliko bi pljesak u dvorani trajao da je Dražen ostao među nama nakon što bi on rekao svoje tamo gdje je najjasnije govorio i nebrojeno puta donosio tu 'radost loptanja pod obručima'.

Najčitaniji članci