SUGRAĐANI Prvo je Omišu medalju donio nogometaš Ivan Perišić, a onda Mate Kalajžić. "Uzor mi je bio Westbrook, čak su mislili da ga kopiram pa su mi treneri rekli da to nije dobro", priznao je Mate
ČLAN NAJ-PETORKE EP-a
Nakon Perišića, i rođak Mate donio srebrnu medalju u Omiš
Omiš se ovoga ljeta sjaji srebrenim sjajem, najprije je u grad na ušću Cetine srebro sa SP iz Rusije donio Ivan Perišić, a onda se srebrom s U-20 EP u košarci okitio i njegov sugrađanin Mate Kalajžić. I ne samo sugrađanin, nego i daljnji rođak.
- Djedovi su nam po očevim linijama rođaci. Ivana sam upoznao tek prije dva ljeta, jer je on odavno u inozemstvu, a i stariji je od mene, tako da puno bolje poznajem njegovog oca Antu. Ivan je bio jedan od prvih koji mi je čestitao nakon osvojene medalje na društvenim mrežama, dogovorili smo se naći čim se vratim u Omiš da se upoznamo - javio nam se Mate iz njemačkog Chemnitza.
A s poznatijim sugrađaninom Perišićem veže ga i sportska veza. Ivanov otac Ante i Matin otac Ivica igrali su košarku u istoj generaciji u KK Omiš, a s njima su na treninge redovito dolazili i sinovi Ivan i Mate, i od malena razvijali sjajne fizičke potencijale, koji obojicu krase.
- Ivan je čudo, svaka mu čast na svemu što je napravio do sada, žao mi je što nisam bio u Omišu na dočeku jer je bilo sjajno. Nadam se da će i mene jednom netko tako dočekati u rodnom gradu.
A ako ovako nastavi, nema sumnje da bi se i to moglo dogoditi jer Matina karijera se razvija velikom brzinom.
- Prošla sezona u klubu mogla je biti i bolja, imao sam problema s ozljedama, ali ovo me ljeto definitivno diglo, dalo mi veliku motivaciju za dalje. Sad ću se malo odmoriti, a onda me čeka nova sezona, novi trener i novo dokazivanje...
Iako je ovo srebro prva medalja i najveći uspjeh ove nadarene generacije, za Matu ono nije iznenađenje.
- Momci se jako dugo spremaju za ovo, ja sam im se priključio tek u zadnjih desetak dana priprema, no odigrali smo međusobnu zatvorenu utakmicu dok sam bio u seniorskoj vrsti i vidio sam koliko su dobri. Istina, nisam baš očekivao finale, ali sam znao da možemo otići jako daleko. Još da su s nama bili Ćizmić i Bajo koji su se ozlijedili na pripremama... Šteta finala, tko zna kad će nam se opet pružiti prilika. Tek nakon finala saznao sam da nikad ranije nismo uzeli medalju u ovoj generaciji, rekao nam je to Josip Vranković u svlačionici nakon utakmice... Eto, upisali smo se u povijest hrvatske košarke, iako na početku nije tako izgledalo. Za sve je zaslužna obrana, igrali smo najbolju obranu, nitko nam nije zabio puno koševa, borili smo se kao momčad i to je rezultiralo uspjehom.
Dobru igru i srebro Mate je nadopunio i uvrštenjem u petorku EP.
- Veliko mi je priznanje uvrštenje u najbolju petorku, iako mi je bilo grozno primiti nagradu nakon poraza u finalu. Najradije je ne bi ni primio, ali ipak je to priznanje za sve što sam napravio. Za mene je to samo još jedno priznanje cijele momčadi, da nije bilo stožera i suigrača, da nismo ušli u finale, ne bi bilo ni te nagrade... Hvala svim suigračima, nadam se da ćemo ovako nastaviti i u seniorima, da će izbornik nagraditi momke i uvrstiti nas u B momčad na budućim turnirima... - kaže Splitov Russell Westbrook, kako ga mnogi nazivaju zbog sličnog stila igre.
- Bio mi je košarkaški uzor, mnogi su mislili i da ga kopiram, ali treneri mi u zadnje vrijeme govore da to baš i nije pametno, pa sam se posvetio sebi i svojoj košarci. Puno dobroga donijela mi je seniorska reprezentacija, trenirao sam i radio s našim NBA igračima i naučio od njih puno toga...
Posebnih zadaća kao najmlađi u svlačionici nije imao.
- Bio sam spreman i na to, ali nije bilo nekih posebnih zadaća. Baš sam uživao učiti od njih, definitivno mi je bilo najzanimljivije koliko su opušteni, i s koliko ležernosti odrađuju treninge i utakmice. Mislio sam da će biti ozbiljni, ali naučio sam da ne možeš trenirati 10 sati na dan i biti uvijem ozbiljan, puno je lakše podnositi napore kad si opušten... Sada na neke stvari puno drugačije gledam, iskusniji sam, osjetio sam snagu seniorske košarke...
Najviše je bio uz Roka Stipčevića.
- On igra na mojoj poziciji pa sam nekako na njega najviše i obraćao pozornost. Skupa smo se vraćali kući nakon okupljanja i puno smo pričali, od njega sam naučio kako bi se trebao ponašati, što raditi, što jesti, kako brinuti o svom tijelu....
Hrvatska je kronično deficitarna na poziciji organizatora igre, a Mate je jedan od igrača koji mogu pokriti i tu poziciju.
- Mogu igrati i s loptom, i bez nje, ali se definitivno osjećam bolje s loptom u rukama. No to je već na treneru i izborniku da odluče u kojoj sam im ulozi potrebniji... - zaključuje mladi Omišanin.
VIDI OVO: 10 stvari o Vrsaljku koje morate znati.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
